Kaldejski babilonski patrijarh Ljudevit Rafael I. danas je uz potporu mosulskih biskupa izdao još jedan apel (vidi sliku) u kojem je pozvao SAD, EU i Arapsku ligu da "žurno rade na rješenju". Moraju "aktivnom i učinkovitom međunarodnom kampanjom" očistiti Ninivsku ravnicu od svih terorista i pomoći raseljenim obiteljima da se vrate u svoja rodna sela i obnove u njima svoj prijašnji život čuvajući svoju vjeru i kulturu.
U priopćenju od 10. kolovoza 2014. upozorio je na alarmantno stanje kojem su izloženi prognanici u Iraku. Nedostaje svega, a zaraza i bolesti već uzimaju danak- posebno među djecom i starijima.
"U Ankawi [Erbilu] je 70 000 raseljenih kršćana zajedno s drugim manjinama u gradu koji ima populaciju veću od dvadeset i pet tisuća kršćana. Obitelji koje su našle sklonište u crkvama ili školama su u nešto boljoj situaciji, dok su oni koji još spavaju na ulicama i po javnim parkovima u žalosnom stanju...
U Dohuku je broj kršćanskih izbjeglica veći od 60 000 i njihova je situacija gora od onih koji su u Erbilu. Postoji obitelji koje su pronašle sklonište u Kirkuku i Sulaymaniyahu, dok su neke dospjele u Bagdad.
U međuvremenu eskalira potreba za osnovnom humanitarnom pomoću: smještajem, hranom, vodom, lijekovima i sredstvima. Nedostatak međunarodne koordinacije usporava i ograničava ostvarenje učinkovite pomoći tisućama osoba koje potporu očekuju odmah. Crkve nude sve što je u njihovoj mogućnosti.
Da rekapituliramo stanje kršćanskih sela oko Mosula do granica kurdistanske regije: crkve su napuštene i oskvrnute; pet biskupa je izvan svojih sjedišta, svećenici i redovnice morali su napustiti svoje misije i ustanove ostavljajući sve iza sebe, obitelji s djecom su izbjegle ostavljajući sve za sobom! Stupanj katastrofe je ekstreman."
Patrijarh je izrazio razočaranje što će se zračni udari ograničiti samo na zaštitu Erbila, pa na kraju "Mosul možda neće ni biti oslobođen, ni sela u Ninivskoj ravnici." Upozorio je i na nedostatak strategije koja bi teroristima prekinula izvore ljudstva i njihove resurse.
A kakav je izbor pred prognaničkim obiteljima:
"Migracija:
kamo i imaju li potrebne dokumente i novac?
Ostanak:
u dvoranama i u prognaničkim kampovima čekajući kraj ljeta i dolazak zime? Hoće li se škole opet otvoriti i hoće li im djeca moći krenuti u osnovne, srednje škole i fakultete? Hoće li moći pohađati škole u Erbilu, Dohuku i Sulaymaniyi? Što je s posjedima i vlasništvom, zajedno s radnim mjestima tih tisuća ljudi prisiljenih da preko noći pobjegnu iz svojih dragih sela?
To su pitanja koja moraju zadati bol savjesti svake osobe i organizacije kako bi se nešto doista učinilo da se spase ti ljudi koji imaju svoju povijest u ovoj zemlji od početaka."
Izvor: saint-adday.com
Slika: saint-adday.com
Nema komentara:
Objavi komentar