Sveti Otac je doživio obiteljsku tragediju. U prometnoj mu je nesreći teško ozlijeđen nećak čija je supruga smrtno stradala, kao i njihovo dvoje djece. Sveti Otac je duboko ožalošćen i "zamolio je sve koji dijele njegovu tugu da mu se pridruže u molitvi za stradale članove njegove obitelji [...]". (narod.hr)
Odabrao sam ovom tužnom prigodom himan Aurelija Prudencija Klementa, Iam maesta quiesce querela u prepjevu p. M. Pavelića, SI.
JAM MAESTA QUIESCE QUERELA!
Utišajte se jadikovke,
O majko, suze ostavljaj,
Ne, ne plačimo svojih dragih:
Života vrelo grob je taj!
Što značio bi klesan kamen,
Što krasni grobni spomenik,
Kad to bi bio mrtvac pravi,
Ne usnuli tek dragi lik?
To tijelo, po kom pokoj pao,
Kad rastala se duša s njim,
Oživjet opet domala će
Životom višim, punijim.
Naskorò duh će kosti hladne
Toplinom zgrijat negdašnjom,
Natočit žile krvlju živom,
Gospodar bit u stanu svom.
Mrtvaci, štono istrulima
Podavala im raka log,
Ko ptice u vis vinut će se
U zagrljaju duha svog.
Zelèni tako suho sjeme,
Što mrtvo već u grobu bi,
Pa probiv stapkom iz dubine
O starom svojem klasu sni.
Mrtvaca dragog primi, zemljo,
Mi dajemo ga krilu tvom,
Nek spokojno u tebi sniva
Taj plèmeniti srušen dom.
On stan je negda bio duši,
Što Bog je stvori na svoj lik,
Revnòvala je u njem mudrost,
Što Isus joj je početnik.
Krij, zemljo, tijelo predano ti,
I znaj, da Stvorac taj će dar,
Taj trag sakriven lica svoga,
Potražit kao svoju stvar.
Nek stigne samo vrijeme pravo,
Da nade sve utìša Bog,
Otvorit ćeš se ti i vratit
Mrtvaca sad ti predanog.
Izvor: Crkveni himni, Zagreb, 1945.
Slika: WIKIMEDIA COMMONS
Nema komentara:
Objavi komentar