Ispitivanje

Saga o franjevcima Bezgrješne svako malo se upotpuni za nekoliko nevjerojatnih informacija. Corrispondenza Romana je tako objavila članak o  M. Castellanu, uz povjerenika i tajnika, trećem u triju koji trese franjevcima Bezgrješne. 

Taj je jedno vrijeme živio je u Nikaragvi za vrijeme sandinista gdje je predavao na sveučilištu i oženio se za jednu Nikaragvanku od koje se nakon nekoliko godina rastao. U svom je reagiranju, objavljenom na službenim stranicama spomenutog reda, osporio tvrdnju Corrispondenze da se radilo o državnom sveučilištu. Bilo je to katoličko svučilište. Piše da je tamo radio na tranziciji iz revolucionarnog režima u demokraciju. Prije nego što je postao dio trijumvirata, surađivao je na raznim stranicama ezoterijske i islamske orijentacije zalažući se za promjenu pravnog sustava u Italiji da bi se prilagodilo pravima muslimana, a u gradnji džamija vidi "faktor stabilnosti i sigurnosti". "Štoviše, u pozitivnom smislu ističe ezoterizam kao jedan od tri razloga zbog kojega kao katolici nismo 'zauvijek osuđeni' boriti se protiv muslimana i židova." Na sumnju da je devedesetih godina postao članom lože u Sanremu, nije jasno odgovorio, nego je Corrispondenzu optužio za provincijalizam zbog postavljanja tog pitanja. 

Po starom kalendaru jučer je bio spomen sv. Ivana Vianneya koji je djetinjstvo proveo u vrijeme Francuske revolucije. Svećenicima je nametnuta civilna Konstitucija. Biskupi vjerni Rimu bili su smijenjeni, samostani raspušteni. Svećenici koji nisu položili prisegu Konstituciji morali su djelovati u tajnosti. Obitelj sv. I. Vianneya ostala je vjerna papi. Malog Ivana je prvi put ispovjedio jedan svećenik koji je djelovao ilegalno (o. Groboz) u njihovoj kući. Svetac je kasnije govorio: "Uvijek se sjećam svoje prve ispovijedi. Bila je u kući ispod našeg zidnog sata." Prvu pričest je opet primio u katakombama, tj. u jednoj kući u Ecullyju iza zatvorenih i zamračenih prozora, a pripremale su ga za nju dvije redovnice protjerane iz samostana. To je bila 1799. godina kad je zarobljen Pio VI. 

Mnogi su svećenici, dakle, prije bili spremni na smrt, nego na otpad, međutim član današnjeg trijumvirata franjevaca Bezgrješne ima dosta simpatija za raskolnički, otpadnički kler i opravdava svoje mišljenje konkordatom iz 1801.- "Kad je 1801. Napoleon sklopio konkordat s Piom VII., kler vjeran Rimu je pomilovan i opet pripušten izvršavanju svoje službe, dok je priznata i s kanonske strane sanirana djelatnost koju je u proteklom desetljeću izvršavao 'zaprisegnuti kler'. Dakle, ispravno je djelovao- kako s gledišta države, tako i s gledišta francuske Crkve- i onaj koji je odlučio ostati vjeran državi'."

Godine 2008. izjasnio se "za uklanjanje iz tridentskog misala svega što bi moglo povrijediti hebrejske osjećaje." Čovjek koji se i u svom reagiranju na članak iz Corrispondenze izjašnjava liberalnim katolikom, povremeno je pratio novog tajnika Reda "u inspekcijama kuća" nepoćudnih novom vodstvu. Svi su citati iz članka Corrispondenze Romane na kojoj se nalaze i poveznice na autorove članke. Svoje mišljenje o Castellanovu reagiranju iznijela je i Riscossa cristiana.

Još je jedan događaj izazvao zgražanje. Novi tajnik franjevaca Bezgrješne odlučio je angažirati karabinjere protiv poznatog kritičara umjetnosti i kulture F. Colafemmine. U članku uglednom vatikanista M. Tosattija stoji: 

"Iz SAD-a nam je poslan jedan tekst u kojem F. Colafemmina, vlasnik u crkvenim krugovima vrlo poznatoga bloga 'Fides et forma', iznosi svoju priču. Autor svoj blog predstavlja kako slijedi: 'Filolog i apulski pisac sa strašću za sakralnom umjetnošću i arhitekturom. Za onu umjetnost koja autentično utjelovljuje katolištvo i crkvenu tradiciju. Danas živimo u mahnitom zapadnom društvu koje je dekadentno i lišeno pamćenja. Živimo u svijetu u kojem je ljepota samo kratak bljesak, kratkotrajan trenutak određen da nestane, da bude reapsorbiran u magmi slika, osjećaja, emocija koje svakodnevni život čine bezbojnim u filmu koji je već viđen, dosadan i koji se ponavlje. Moj je cilj od stvaranja bloga 'Fides et forma' bio da dadem glas onoj staroj duši katolištva koja je ostala pokopana ispod naslaga retorike 'aggiornamenta'. Čudna dinamika s tendencijom da izbriše identitet Crkve u maglovitoj irenističkoj ideji modernosti i napretka, reducirala je i svetu umjetnost i arhitekturu u puku besmislenu masku.'

Dakle, blog tradicijskog usmjerenja koji je snažno zauzeo stav protiv intervencije kod franjevaca Bezgrješne, koja je poduzeta bez ikakve posebne optužbe, osim one nejasne o 'kriptolefebvrizmu' i takvim postupcima- prema onom što je dospjelo u medije- koji su daleko od milosrđa koje je papa Franjo višekratno proklamirao.

Ovo je pismo kojem smo primili na engleskom i koje smo preveli.

'Dragi prijatelju,

ispričavam se na zakašnjenju, no proteklog me tjedna zadesilo nešto vrlo žalosno. Moju su suprugu karabinjeri pozvali na ispitivanje. Trudna je i bila je vrlo uznemirena zbog tog poziva. Sljedećeg smo dana otišli karabinjerima koji su ispitali najprije nju, a zatim i mene. Ispitivanje se usredotočilo na internet i naš telefonski priključak doma. Moja je žena sklopila ugovor s telefonskim poduzećem i za internet pa je stoga preslušana.

Nakon čitavog sata saslušavanja i potpuno banalnih pitanja, poput: 'Imate li router?', 'Imate li antivirusni program?', 'Koliko uređaja posjedujete?'... Htio sam znati čemu sva ta procedura. Odgovorili su: 'Trenutak...' Onda su postavili novo pitanje: 'Poznajete li oca A. M. Bruna?'

Ukratko, čini se da je taj o. Bruno protiv mene pokrenuo postupak za klevetu. Tužio me za klevetu, a karabinjeri su na svoj čudan način pokušavali doznati potječu li moji članci potpisani mojim imenom, doista od mene. Stoga je ispitivana i moja supruga, što mi je dozvalo u misli priče iz sovjetskog, kambodžanskog režima... Konačno, ne znam jesu li takve stvari zadaća karabinjera.

Nije mi bilo dopušteno pročitati tekst prijave. Časnik je, međutim, bio toliko ljubazan da mi objasni kako je otac Bruno napisao prijavu na više stranica u kojoj me okrivljuje da sam ga 'kao čovjeka i redovnika' oklevetao, time što sam ustvrdio da je 'izdajica'.

Zamolili su me da potvrdim kako su oba članka s bloga 'Fides et forma' moja.

[Prvi i 

drugi članak]

U svakom slučaju, oba sam članka analizirao s mojim odvjetnikom i ne otkrivaju ništa loše. Niti jedne riječi koj bi mogla biti 'klevetnička', samo dva dokumenta: pismo koje je potpisao otac Bruno u kojem se žali Svetoj Stolici glede vizitacije, i jedna kopija 'Who is' iz koje proizlazi da je internetska stranica Mediatrice prijavljena na njegovo ime.

Napisao sam četiri pisma vatikanskim auktoritetima i Papi. U Italiji, iako se trenutačno provodi samo predistraga, kleveta se kažnjava zatovorom od šest mjeseci do tri godine i novčanom kaznom. Iako se na kraju- izuzevši Guareschija- obično ne izriče zatvorska kazna. Sve je to jednostavno ludo."

Izvor: lastampa.it, RORATE CÆLI
Slika: WIKIMEDIA COMMONS