Sodalitium

Ove godine se obilježava 100. obljetnica smrti proročkog pape sv. Pija X. čije je učiteljstvo i danas aktualno. U veljači se, pak, navršila i okrugla obljetnica smrti jednog zaslužnog svećenika koji je bio velika potpora pontifikatu Pija X.

"Prije osamdeset godina je u Rimu, u najvećoj izolaciji, umro msgr. U. Benigni (1862.-1934.), jedan od glasnogovornika katoličkog antimodernizma pod svetim papom Piom X. (1903.-1914.). Čini se sve potrebnijim podsjetiti na tu crkvenu ličnost u vrijeme poput našeg koje je, nesumnjivo, obilježeno novim eksplozivnim širenjem onih tendencija i zaluda protiv kojih se U. Benigni borio. 

U nadi da će uskoro izaći iscrpna biografija koja će baciti svjetlo na toga rimskog prelata, treba navesti barem neke biografske napomene o toj rijetkoj figuri iz katoličkog klera. Svećenik kojeg su oštro kritizirali nekatolički i katolički povjesničari, zapravo je jedva poznat.

Prilikom beatifikacije (1951.) i kanonizacije (1954.) pape Pija X., što je bila osobita briga Pija XII., javila se kritika na bivšeg mletačkog patrijarha, prvenstveno na način njegove borbe protiv modernizma. Sveta kongregacija obreda, iz koje je 1969. nastala današnja Kongregacija za kauze svetih, zadužila je franjevca Ferdinanda Antonellija (1896.-1993.), koji je kasnije postao kardinal, da razjasni 'represivno' djelovanje Pija X. i prvenstveno msgr. U. Benignija i njegova djela pod imenom 'Sodalitium Pianum'. 'Sodalitium' je bilo katoličko udruženje za potporu Svetoj Stolici u borbi protiv modernizma u teologiji, politici i društvu. Studija oca F. Antonellija, poznata kao 'Disquisitio', objavljena je u svescima Pozicije za postupak kanonizacije Pija X. Odatle se mogu preuzeti bitni elementi života i djelovanja msgr. Benignija.

- Zastupnik katoličkog socijalnog nauka u publicistici

U. Benigni je rođen 30. ožujka 1862. u srednjoj Italiji (Perugia), u blizini Asiza. Tada je ordinarij te dijeceze bio msgr. G. Pecci, koji je 1878. bio izabran za papu i nosio ime Lav XIII. Budući je papa uvijek vrlo cijenio svećenike iz svoga nekadašnjega biskupskog grada, pa ga je nakon njegova svećeničkog ređenja (1884.), koje je primio sa samo 22 godine, učinio svojim tajnikom. Već je u mladosti postala vidljiva njegova zapanjujuće svestrana i izvanredna osobnost. U svom je rodnom gradu razvio brojne aktivnosti. Godine 1892. osnovao je prvi katolički tjednik za sociologiju. 'Rassegna sociale', kasnije preimenovana u 'Biblioteca periodica', orijentirala se na Učiteljstvo papa od 'Syllabusa' do enciklike 'Rerum novarum'. U Genovi je 1893. postao članom redakcije katoličkog dnevnika 'Eco d'Italia'. 

- 'Papist' i 'reakcionar'

Zatim je po želji Lava XIII. došao u Rim. Nakon jednog razdoblja studija i istraživanja u Njemačkoj (poliglot Benigni je pratio tisak iz pola Europe), koje je obavio za Vatikansku knjižnicu, postao je 1901. u središtu katoličanstva urednikom 'Glasa istine' ('Voce della Verità'), jednih od najvažnijih novina koje su među protivnicima glasile za 'papističke' i 'reakcionarne'.

Od 1902. do 1907. objavljivao je povijesni, akademski časopis imena 'Miscellanea di Storia ecclesiastica'. Na preporuku kurijalnog biskupa P. Gasparrija, tajnika za Izvanredne crkvene poslove, postao je 1906. njegovim podtajnikom u Državnom tajništvu. Msgr. Gaspari je 1907. postao kardinalom, od 1914. do 1930. bio je kardinal državni tajnik i tako prethodnik na toj službi E. kard. Pacellija, kasnijeg pape Pija XII.

- 'Corrispondenza Romana' versus 'Civiltà Cattolica'

U godini dekreta 'Lamentabili', 1907., kad  je prvi put uporabljen pojam 'modernizam' u enciklici 'Pascendi Dominici gregis' [od 8. IX. 1907.], msgr. Benigni je osnovao tiskovnu agenciju pod imenom 'Corrispondenza Romana'. Nova je katolička tiskovna agencija prema o. Antonelliju primala 'vijesti iz svijeta koje su prikupljali različiti Benignijevi dopisnici i prijatelji, kako bi pobliže motrila ideologijske, političke i socijalne pokrete koji bi mogli zanimati Crkvu i njene aktivnosti'. Danas se ta novinska agencija krivo zamjenjuje s tajnim društvom, što 'Sodalitium' nikada nije bio. 'Corrispondenza Romana' je djelovala potpuno javno. Shvaćala se prvenstveno kao suparnica rimskom isusovačkom časopisu 'Civiltà Cattolica', čije je modernističke simpatije suzbijala.

- Predavačka djelatnost crkvenog povjesničara

Osim njegova novinarskog zauzimanja, msgr. Benigni je imao još strasti; bez izuzetka biti u službi istine i Crkve. Tu spada i njegovo poučavanje i povijesno-teologijsko istraživanje. Osim njegove stalne borbe protiv neprijatelja Crkve, pa i onih koji su se izdavali za lažne prijatelje, msgr. Benigni je razvio dugu predavačku karijeru na području crkvene povijesti na raznim rimskim sveučilištima; Urbaniana, Sant'Apollinare, Rimsko papinsko sjemenište i Accademia dei Nobili Ecclesiastici (Diplomatska akademija Svete Stolice).

- Sedmosveščana 'Socijalna povijest Crkve'

Njegove povijesne publikacije imaju veliku vrijednost kao i istaknuta 'Storia sociale della Chiesa' (Socijalna povijest Crkve) u sedam opsežnih svezaka (prvi se pojavio 1907., a zadnji 1933., godinu prije njegove smrti). Radi se o sustavnom djelu u stilu dvaju drugih crkvenih povjesničara; 'Povijesti papa' Ludwiga Pastora (1854.-1928.) i 'Priručnika opće crkvene povijesti' J. kard. Hergenröthera (1824.-1890.), nasljednika bl. Ivana Henrika Newmana u službi kardinala protođakona. Djelo msgr. Benignija je zbog njegove smrti ostalo nedovršeno. No, objavljenih sedam svezaka pokazuje izvrsno informiranog znanstvenika sa sposobnošću da ponudi originalan i poticajan sveobuhvatni pogled. Današnjeg čitatelja njegov jezik može katkad začuditi, možda i zaprepastiti, jer ponekad postaje žestoka polemika kao i zajedljiv humor. Jezik je to koji je posljedica kulturalne borbe u kojoj je tijekom aktivnoga života stajao na prvoj crti. 

- 'Sodalitium pianum', nadgledanje modernista i njihovih spisa

Međutim, djelatnost koja mu je donijela tako mnogo neprijatelja izvan, ali i unutar Crkve, povezana je s udruženjem 'Sodalitium Pianum'. Nazvan po svetom papi Piju V., 'Sodalitium Pianum' nastao je 1909., a konačno je raspušten 1921. pod Benediktom XV. Bio je osnovan 'za vjersku obranu, prvenstveno protiv unutarnjih neprijatelja (modernizma i dr.)', 's punom suglasnošću Pija X., da ne kažemo njegovim nalogom'. U Vatikanskom arhivu se nalaze brojni dokumenti odobravanja i dobrih želja pape Pija X. za 'Sodalitium Pianum', kao i Svete konzistorijalne kongregacije (danas Kongregacije za biskupe) pod vodstvom kard. De Laija (1853.-1928.). Pio X. je msgr. Benigniju iz vlastitih sredstava svake godine davao 1000 lira za njegovo djelovanje i rad protiv prevladavajuće struje u društvu.

'Sodalitium Pianum' je u početku bilo smješteno u Državnom tajništvu, gdje je msgr. Benigni radio kao podtajnik. No, do kanonskog priznanja nije došlo iz razloga oportunosti, zbog utjecaja tadašnjeg kardinala državnog tajnika. Zbog toga je msgr. Benigni premjestio 'Sodalitium' 1911. iz Državnog tajništva i napustio radno mjesto podtajnika na koje je onda došao E. Pacelli, kasniji Pio XII. Papa Pio X. je onda samo za Benignija napravio naslov i rang osmoga pravog apostolskog protonotara, iako ih je tradicionalano bilo samo sedam. Tako je, doduše, bilo spriječeno njegovo imenovanje biskupom, ali je Benigini bio javno počašćen papinim znakom odobravanja. U siječnju 2014. papa Franjo je ukinuo naslov apostolskog protonotara.

'Sodalitium' je po izvornoj želji msgr. Benignija trebao postati vrsta svjetovnog instituta u službi pape i Svete Stolice, za borbu protiv pogubnog utjecaja modernizma i masona na društvo i kulturu. Prvenstveno je težio tomu da odbije utjecaj tih sekta unutar Katoličke crkve. 'Sodalitium' se sastojao od jednog vijeća u Rimu kojem je predsjedao msgr. Benigni, i s njim povezanih skupina (Petrovih konferencija) i svećenika. Tijekom svog nešto više od desetogodišnjeg postojanja, 'Sodalitium' nikada nije imao više od stotinu suradnika, među njima svećenika i laika u različitim zemljama Europe.

- Benigni, predmet mržnje za moderniste unutar i izvan Crkve

Pa ipak, to je maleno udruženje postalo najmračnijom predodžbom neprijatelja za moderniste poput francuskog svećenika i teologa A. Loisyja (1857.-1940.), koji je 1908. bio izopćen zbog toga što se odbijao podložiti crkvenom nauku i umro kao panteist. Ili za talijanskog svećenika i teologa R. Murrija (1870.-1944.) koji je kao lijevi katolik zastupao spojivost katoličke vjere s komunizmom. I on se odbijao podložiti katoličkom nauku pa je 1907. suspendiran i 1909. izopćen, kad se kandidirao za talijanski parlament i priključio radikalnoj ljevici. Nakon I. svjetskog rata je postao fašist, zatim kad je fašistički režim Lateranskim ugovorima regulirao odnose između Crkve i države, prešao je antifašistima.

Više protivljenja nego od otvorenih modernista, msgr. Benigni je doživio unutar Crkve od polumodernista kojih je bilo i među kardinalima. Mogao se još nekoliko godina održati zbog potpore sv. Pija X., kardinala De Laija, kardinala državnog tajnika, a onda prefekta Sv. Uficija R. Merryja del Vala, nizozemskog redemptorista W. M. van Rossuma i drugih. Točnije, do smrti Pija X. 1914. Novi papa Benedikt XV. je na početku rata ukinuo udruženje, no već je sljedeće godine uvidio potrebu da ga ponovo uspostavi. Konačno je ukidanje uslijedilo 1921. zbog 'promijenjenih okolnosti'.

- Pokušaj sprječavanja kanonizacije Pija X.

Papa Pio XII., koji je još osobno poznavao msgr. Benignija, nije se dao zavesti polifonim korom onih koji su htjeli spriječiti kanonizaciju Pija X., pri čemu je posebno msgr. Benigni ocrtavan najcrnjim bojama kao tamna sjena nad tim pontifikatom. Kanonizaciji su se prvenstveno opirali kriptomodernisti koji su javno mogli nastupiti tek koju godinu kasnije, ali također visoki prelati koji takav korak nisu držali 'trenutačno oportunim'. Kako vladajući prvosvećenik nije trpio izravne napade na Pija X., protivnici su se usmjerili na msgr. Benignija kojeg su karikirali kao najzlobnijeg mračnjaka i antisemita da spriječe kanonizaciju. Čini se nezamislivim da bi se proglašenje pape Sarta svetim moglo dogoditi u kasnijem razdoblju od 1958. do 1978. 

- 'Rimokatolik je u potpunosti kontrarevolucionar'

Stav i cilj udruženja 'Sodalitium Pianum' sažet je u njegovu programu iz 1911. u 18 točaka. Prvi članak glasi: 'Mi smo integralni rimokatolici. Kao što sama riječ kaže, integralni rimokatolik bezuvjetno prihvaća nauk i poredak Svete rimokatoličke crkve i pravne linije Svete Stolice i sve otuda pravovaljane konzekvencije za pojedinca i društvo. On je papist, klerikalan, antimodernist, antiliberal, antisektaš. U potpunosti kontrarevolucionar jer nije samo protivnik jakobinske revolucije i sektaškog radikalizma, već isto tako vjerskog i socijalnog liberalizma.'

Informativna agencija Corrispondenza Romana povjesnika R. de Matteija, osnovana prije nekoliko godina, nije ni u kakvoj izravnoj vezi s onom msgr. Benignija. Posezanje za istim imenom, pak, signalizira da nova 'Corrispondenza Romana' za cilj također ima obranu katoličke vjere i Katoličke crkve kao i borbu protiv modernizma."

Izvor i slika: katholisches.info