Katolički filozof i publicist M. Palmaro preminuo je u nedjelju navečer od posljedica teške bolesti. Riscossa Cristiana s kojom je surađivao od njenog nastanka oprostila se od njega ovim riječima:
"Napustio nas je M. Palmaro. Ove se večeri vratio u kuću Očevu. Bol koju osjećamo može naći utjehu samo u onoj katoličkoj vjeri kojoj je Mario uvijek bio neustrašivi branitelj i svjedok. Naš zagrljaj ide njegovoj supruzi i njegovoj djeci kojima svim srcem izražavamo blizinu. Pozivamo sve prijatelje na molitvu s istim vjernim pouzdanjem u Providnost kojem nas je on učio, prihvaćajući na kršćanski način patnju i postajući za sve nas izgrađujućim primjerom."
Ime M. Palmara, jednog od najoštroumnijih i najoštrijih kritičara sadašnjeg pontifikata, spominjano je i ovdje.
"Rođen je 5. lipnja 1968. u Cesanu Madernu, gradiću na sjeveru Lombardije. Studij prava je završio na Milanskom sveučilištu radom o pobačaju. Specijalizirao se u bioetici na Institutu sv. Rafaela u Milanu i postao znanstveni suradnik u Centru za bioetiku Katoličkog milanskog sveučilišta. Konačno je predavao bioetiku na Papisnkom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu te filozofiju, etiku, bioetiku i filozofiju prava na Europskom sveučilištu u Rimu. Na Europskom sveučilištu je došlo do bogate intelektualne razmjene s jednim drugim braniteljem katoličke stvari, povjesničarom R. de Matteijem. Palmaro je spadao među gorljive branitelje motuproprija 'Summorum Pontificum' pape Benedikta XVI. i kritičare 'žalosnoga, dijelom bijednoga ograničenog duha' kojim su neki biskupi sprječavali motuproprij.
Bio je predsjednik Povjerenstva Istina i život, udruge za pravo na život, pripadao je također Udruzi pravnika za život i Uniji katoličkih pravnika.
Zajedno s katoličkim novinarom A. Gnocchijem objavio je više knjiga i mnogobrojne eseje i članke. Postali su jednodušni duo po oštrini misli i jezičnoj okretnosti." (katholisches.info)
Objavljivao je u više novina (Il Foglio, Il Giornale) i časopisa, na Radio Mariji je deset godina vodio emisiju Susreti s bioetikom. Ujesen 2013. urednik Radio Marije mu je otkazao suradnju zbog kritiziranja Pape. Povod je bio članak koji je s A. Gnocchijem objavio u Il Fogliu, 9. listopada 2013., Krist nije jedna opcija među mnogima, najmanje za Njegova namjesnika na zemlji. Zašto nam se ovaj papa ne sviđa.
Tri tjedna nakon toga nazvao ga je Papa. Njegov opis tog razgovora možete pročitati na već navedenom mjestu.
"Dovoljno je nabrojiti samo zadnje od mnogih knjiga koje je M. Palmaro objavio, često u suradnji s A. Gnocchijem, da se stekne predodžba o neumornom stvaralaštvu ovog katoličkog intelektualca:
L‘ultima messa di padre Pio. L‘anima segreta del santo delle stigmate (Zadnja misa o. Pija. Skrivena duša stigmatiziranog svetca), Piemme, Milano, 2010., Cronache da Babele. Viaggio nella crisi della modernità (Babilonske kronike. Put kroz krizu moderne), Fede e Cultura, Verona, 2010., La Bella Addormentata. Perché dopo il Vaticano II la Chiesa è entrata in crisi, perché si risveglierà (Trnoružica. Zašto je Crkva nakon II. vatikanskog koncila zapala u krizu i zašto će se opet oporaviti), Vallecchi, 2011., Ci salveranno le vecchie zie. Una certa idea della Tradizione (Spasit će nas stare tete. Određena ideja Tradicije), Fede e Cultura, Verona, 2012., Eutanasia: diritto o delitto? Il conflitto tra i principi di autonomia e di indisponibilità della vita, Giappichelli, Torino, 2012." (katholisches.info)
U tisku je upravo zadnja njegova knjiga koju je napisao zajedno s A. Gnocchijem, 'Ovaj je papa previše dopadljiv. Strastveno kritično čitanje jednog pontifikata', Piemme, 2014. Bit će predstavljena 25. ožujka u Rimu.
Dirljive su Palmarove riječi iz intervjua koji je dao dehonijancima nakon Papina poziva. Progovorio je o svojoj bolesti i obitelji.
"[...] Čovjek pogleda na križ i razumije da je srce vjere ovo: bez žrtve nema katoličanstva. Onda zahvaljuješ Bogu što te učinio katolikom, jednim 'posve malim' katolikom, jednim grješnikom, no kojem je Crkva brižna majka.
Bolest je vrijeme milosti, ali često ostaju poroci i jad koji su nas pratili cijeli život, ili se čak pogoršali. To je kao da je agonija već počela i čovjek se bori za sudbinu duše, jer nitko ne može biti siguran u vlastito spasenje.
S druge strane, bolest mi je omogućila da upoznam dojmljiv broj osoba koje me vole i za mene mole, obitelji koje navečer s djecom mole krunicu za moje ozdravljenje. Nedostaju mi riječi da opišem ljepotu toga iskustva. To je poput anticipacije ljubavi Božje. Najveća bol koju osjećam je misao da moram ostaviti ovaj svijet koji mi se toliko sviđa, koji je tako tragičan, ali istodobno i tako divan; morati napustiti tolike prijatelje, svoje rođake, ostaviti za sobom prvenstveno svoju ženu i svoju djecu koja su još u djetinjoj dobi. Katkad si zamišljam svoju kuću, praznu radnu sobu i život koji će se unutra nastaviti iako mene neće biti. To je bolna, ali krajnje realistična scena. Omogućuje mi da shvatim kako sam bio i jesam nekorisni sluga, i da su sve knjige koje sam napisao, sva predavanja koja sam održao i članci koje sam sastavio, konačno samo slama.
Ali nadam se u milosrđe Gospodinovo i u činjenicu da će drugi preuzeti dijelove mojih težnja i mojih bitaka, i nastaviti stari duel." (katholisches.info, Chiesa e post concilio)
Sprovod je u srijedu u Monzi, u 10.45.
Requiem aeternam dona ei, Domine, et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace. Amen.
Slika: Riscossa Cristiana
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar