Postojanost

Od XVII. do XIX. st. vijetnamski su vladari izdali 53 dekreta kojima je bio cilj najstrožim kaznama iskorijeniti kršćanstvo- komadanjem tijela i odsijecanjem glave. Stradalo je ogromno mnoštvo Vjetnamaca i misionara, među kojima i sv. Teofan Vénard iz Družbe pariških vanjskih misija, posebno drag sv. Tereziji Maloj.

Blog Die auswärtigen Missionen koji smo upoznali preko jedne priče iz Oceanije, prenio je prije nekoliko dana članak objavljen u starom misijskom časopisu iz 1911., o dvjema ženama iz Vijetnama koje su uspjele očuvati vjeru iako su bile otete još kao djevojčice. Prva u vihoru progona, a druga kasnije. 

"Otac Dronet, misionar u Hanoju, jednog se dana zaputio u crkvu ispovijedati. Pred vratima sakristije čekala je na nj jedna već postarija gospođa.

'Oče'- rekla je odmah- 'želim se ispovjediti. Prošlo je već preko četrdeset godina da se nisam ispovjedila.' 'Zabludjela ovčica'- pomisli pater i posla je redovnicama da joj pomognu u pripravi jer je mislio da je starica u međuvremenu posve zaboravila svoju vjeru. No, pokazalo se da je još uvijek dobro znala kršćanske istine i da je bila dobro pripravljena.

Danima potom, pater je doznao njenu prošlost. Zvala se Ana Nhä i pripadala je misiji španjolskih dominikanaca u središnjem Tonkingu. Tijekom progona 1860.-ih, bila je zarobljena, odvedena u Kinu i prodana jednom bogatom Kinezu. Uzalud je više puta pokušavala pobjeći. Time je samo izazvala gnjev svoga gospodara. Konačno se prepustila svojoj kobi i dobro su s njom postupali.

U srcu je ostala vjerna svojoj vjeri i dnevno se molila Bogu i Gospodinovoj Majci za zaštitu, i ponajprije za milost da se prije smrti može još jednom ispovjediti.

Molitva joj je bila uslišana. Dok se jedanput nalazila u nekom udaljenom trgovištu, poplava je odnijela selo i stanovnike. Bila je, dakle, slobodna i odmah se odlučila vratiti u Tonking. Dala se na put i nakon osmodnevnog pješačenja stigla do jedne luke na moru i ukrcala se na brod za Häphong. Odatle se zaputila prema Hanoju i odmah potražila svećenika da se još jedanput ispovjedi.

U Kini je potajno krstila četrdesetero poganske djece na umoru.

Drugu posve sličnu priču ispričao je još jedan misionar, također o jednoj gospođi. I nju je na jednom sajmu ugrabio kineski trgovac djecom, 1896. Podigao ju je i prodao za 30 do 40 maraka bogatom Kinezu. No, najprije su mali robovi morali svoj kruh zaslužiti teškim radom. Tijekom noći su svi bili zaključani. Prvi pokušaj bijega se kažnjavao batinanjem, a drugi smrću. Krivcima bi se u nazočnosti ostalih odrubila glava, a tijelo bacilo u more.

Ova je žena pribivala kod šest takvih pogubljenja. Jednog je dana morala na tržnicu goniti neku stoku. S jednog je brežuljka vidjela na moru anamsku barku. Dozvala ju je, primili su je na brod i tako se sretno vratila u svoju domovinu. I ona je bila vjerno sačuvala svoju vjeru.

(Iz Katoličkih misija, 1911.)"

Izvor: Die auswärtigen Missionen
Slike: 1, 2, 3 WIKIMEDIA COMMONS