Utriusque Siciliae Regina

Deus, qui in figúra huius mundi beátam Maríam Christínam prudénti ardentíque caritáte decorásti et artificem in augmento Regni tui effecisti, praesta nobis, eius exémplo et intercessióne, ut de vero amóris tui thesáuro benefaciéntes accípere valeámus. Per Dóminum

U Napuljskoj nadbiskupiji danas će se prvi put proslaviti spomendan blažene Marije Kristine Savojske (1, 2), kraljice Kraljevine Dviju Sicilija (3). Svečanost beatifikacije (4) bila je prije manje od jednog tjedna, 25. siječnja 2014., u napuljskoj bazilici Sv. Klare (5, 6) u kojoj se nalaze grobovi Burbonaca od Dviju Sicilija (7) kao i blaženičino tijelo.

Marija Kristina (1812.-1836.) bila je najmlađa kći Viktora Emanuela I., kralja Sardinije, i njegove supruge Marije Terezije Austrijske Este. Malo poslije rođenja u Cagliariju odnijeli su je u svetište Gospe od Bonarije (8), zaštitnice Sardinije, i posvetili Presvetoj Djevici. Baziliku kojom upravljaju mercedarci zadnjih su desetljeća pohodili bl. Ivan Pavao II. (1985.), papa Benedikt XVI. (2008.) i prošle godine papa Franjo- upravo je po tom svetištu Buenos Aires dobio ime (9, 10, 11). Malu kraljevnu roditelji su odgajali na dvoru u Torinu u pravomu katoličkom duhu.

Svete godine 1825. hodočastila je s majkom kao trinaestogodišnja djevojčica u Rim i u hodočasničkom gostinjcu koji je ustanovio sv. Filip Neri uz crkvu SS. Trinità dei Pellegrini (12) (danas personalna župa Petrova bratstva za vjernike privržene klasičnoj sv. misi), po uzoru na istog sv. Filipa, papu Klementa VIII., kraljicu Kristinu Švedsku, prala hodočasnicima noge. Često je pri hodočašćenju po rimskim bazilikama hodala bosonoga poput sv. Karla Boromejskog što nisu primijetili samo obični ljudi, nego i pjesnici koji su joj na talijanskom i na latinskom spjevali stihove: "Nuda pedes nigroque caput velamine amicta, Matre incedebas comitante tua."- "Bosonoga i zaogrnuta crnim velom, hodala si u pratnji svoje majke." (13). Blaženica je također vodila dnevnik koji svjedoči o njenoj pobožnosti.

Udala se 21. studenog 1832. za Ferdinanda II. kralja Dviju Sicilija, dakle na blagdan Prikazanja Marijina, u crkvi Gospe dell'Acquasanta u Voltriju. Nije joj lako pao život na dvoru koji nije dijelio njenu senzibilnost, a postojale su i karakterne razlike između nje i supruga. Uspjeli su ipak uspostaviti bračni sklad, no na grube šale svog supruga mlada kraljica znala je i vješto uzvratiti. Njezin pobožan život brzo je zamijećen kako na dvoru tako i među pukom, osobito njena euharistijska pobožnost. Omiljeno štivo bilo joj je Biblija i Nasljeduj Krista (14).

Mladi par nekoliko godina nije imao potomstva pa su se utekli zagovoru svete Filomene čije se reklikvije čuvaju u mjestu Mugnano del Cardinale. Kraljica je 16. siječnja 1836. rodila sina, a u zahvalu sv. Filomeni kasnije je izgrađeno sirotište za djevojčice. Svetište u Mugnanu još čuva kraljičine zavjetne darove (15).

Nakon poroda se nije oporavila. Zadnji put je dijete uzela u ruke 29. siječnja, a mužu je nakon toga rekla: "[...] kad odraste reci mu da sam umrla za njega." Reginella Santa, preminula je u dvadeset i trećoj godini, 31. siječnja 1836. govoreći: "Credo Domine! Credo Domine!" ("Vjerujem Gospodine! Vjerujem Gospodine!") (16).

Uspomena na pobožnu kraljicu koja je pomagala potrebitima i radnicima, osiguravala miraz za siromašne djevojke, brinula za školovanje djece seljaka, spasila svojim utjecajem osuđene na smrt... nije izblijedila. Sluga Božji Siksto kard. Riario Sforza (17), nadbiskup napuljski, pokrenuo je 1852. proces o glasu svetosti kraljice Marije Kristine. Blaženi Pio IX. je 9. srpnja 1859. službeno pokrenuo postupak, a papa Pio XI. joj je 6. svibnja 1937. priznao herojske krjeposti i od tada se nazivala časnom službenicom Božjom. Drugi svjetski rat omeo je postupak da bi onda dugo mirovao. Tek se od osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo razmišljati o ponovnom pokretanju. Od 1983. se za beatifikaciju tražilo jedno čudo, a do tada tri. Pravna valjanost dotadašnjih procesa (rada na ispitivanju čuda) potvrđena je 2007. godine. Liječnici su dali svoje mišljenje 2009., a teolozi 2012. Čudo o kojem je riječ dogodilo se Mariji Vallarino, služavci markize A. Carrega, koja je imala 36 godina kad joj je dijagnosticiran rak dojke. Masa koju je osjetila bila je veličine oraha da bi nakon malo vremena dosegla veličinu jajeta. Zatim se pojavio još jedan manji tumor i u lijevoj dojci. Bilo je to 1866. godine. Dvaput je odbila upitni kirurški zahvat, a pomoći nije bilo. Tada joj je njen prvi liječnik preporučio da se obrati jednoj gospođici, V. Lombardo, koja je širila pobožnost prema današnjoj blaženici. Od nje je dobila relikviju, komadić odjeće koji je pripadao kraljici. Molila je: "Isuse, o Dobri Isuse, proslavi službenicu svoju Mariju Kristinu". Otada je počela zamjećivati rapidno smanjenje volumena kancerogene mase koja je za svega nekoliko dana potpuno nestala. U više navrata su je pregledavali liječnici (1870., 1875., 1887.), no bolesti nije bilo ni traga. Umrla je 11. siječnja 1905. u dobi od 75 godina. Liječnici savjetnici Kongregacije za kauze svetih izjasnili su se da je njeno izlječenje bilo vrlo brzo, kompletno, trajno i neobjašnjivo (18). Sveti Otac Franjo priznao je 2. svibnja 2013. čudo po zagovoru Marije Kristine što je omogućilo njeno poblaženje.

Uoči beatifikacije dogodilo se i jedno malo čudo. Nakon desetljećâ nesloge, potpisivanjem Akta o pomirenju izglađen je spor između francuske i španjolske grane Burbonaca Dviju Sicilija (19). Početak prijeporu ima početke davne 1901., a produbio se 1960. godine. Obje strane vođene željom za zbližavanjem te obiteljskim i dinastičkim pomirenjem konstatirale su da je podjela već donijela dosta štete nedostojne tako "svijetle kuće" te "svjesne kontinuiranih napora naših posljednjih papa i osobito sadašnjega Svetog Oca Franje, u korist nove evangelizacije Europe i jedinstva svih kršćana,/ izražavaju svoju zajedničku želju za pomirenjem"- što se ne odnosi samo na obitelj, nego i na ujedinjenje dviju grana Svetog vojnog konstantinskog reda sv. Jurja (20, 21)- "pod obnovljenim katoličkim i konstantinskim duhom služenja Svetoj crkvi i širenja naše svete vjere" (22, 23). U južnoj se Italiji još čuva sjećanje na staru slavu pa se na beatifikaciji ispred bazilike Sv. Klare moglo vidjeti mnogo ljudi s burbonskim zastavama. Medijima je također bilo zanimljivo vidjeti kako je nova blaženica okupila osim spomenutih Burbonaca i članove Savojske kuće; dinastije iz koje je Marija Kristina potjecala, a koja je koštala prijestolja njezina sina koji je kao Franjo II. bio zadnji vladar Kraljevine Dviju Sicilija (sjetit ćete se slavnog romana Il Gattopardo (24)).

U svom nedjeljnom Angelusu, 26. siječnja 2014., vjernike je s novom blaženicom ukratko upoznao Sveti Otac Franjo: "Jučer je u Napulju blaženom proglašena Marija Kristina Savojska, kraljica Dviju Sicilija iz prve polovice XIX. st. Ta žena duboke duhovnosti i velike poniznosti znala je na se preuzeti patnje svog naroda tako što je postala majkom siromaha. Njezin izvanredan primjer ljubavi svjedoči kako je dobar evanđeoski život moguć na svakom mjestu i u svim društvenim uvjetima" (25).

Postoji, naravno, još dosta raznih događaja i činjenica rasutih po raznim člancima objavljenima prigodom prošlotjedne beatifikacije i ranije. Nadam se da sam uzeo u obzir važnije i dojmljivije, ali postoji još jedan podatak koji bi nam mogao biti zanimljiv, a vjerojatno su ga uočili svi koji bolje poznaju povijest ili su pogledali zemljovid Regni Utriusque Siciliae, ili pak na Wikipediji pogledali jezike kojima se govorilo u Kraljevini Dviju Sicilija; taj da je blažena Marija Kristina bila kraljica i moliških Hrvata (26).

Možete pogledati i nekoliko videa (27, 28, 29, 30)  i tri fotogalerije (31, 32, 33) o današnjoj temi.

Slike: RORATE CÆLI, Orbis Catholicus Secundus