Poznatog novinara A. Soccija ne može se svrstati u tradicionaliste i vrlo je naklonjen našem Svetom Ocu, zato su njegova razmišljanja, kao nekoga tko nije u uskom smislu zainteresirana strana u slučaju franjevaca Bezgrješne, privukla dosta pozornosti.
"Zna li Papa što u njegovo ime rade franjevcima Bezgrješne? Prije samo dva dana Franjo je s pravom ustvrdio da se 'evanđelje ne navješćuje batinama, nego ljubavlju i ljubaznošću'.
Ipak, bez ikakvog razloga ili kakve krivnje s njihove strane, franjevce Bezgrješne je zadesila oluja batina. Sravnjuju jednu od malobrojnih redovničkih zajednica koja je živa, pravovjerna i puna zvanja (koju je cijenio i podupirao Benedikt XVI.).
Najgore je što se to čini u Franjino ime. No, je li moguće da Papa nježnosti odobrava te metode i progon?
UDARAJU NAJBOLJE
Između ostalog, franjevce Bezgrješne u općoj katastrofi redovničkih zajednica (bez zvanja, često u doktrinarnoj i stegovnoj krizi s mnogobrojnim poznatim zabludama), trebalo bi istaknuti kao primjer: zapravo, radikalno žive siromaštvo, žive jedino od milostinje, imaju mnogo zvanja, provode vrlo asketski život, čine mnoga djela milosrđa za siromašne i odbačene, navješćuju radosnu vijest misionarskim žarom i poslušni su Crkvi (tijekom posljednjih mjeseci represije trpjeli su sve u krotkosti i mûku).
Mnogi su vjernici skandalizirani žestinom kojom su franjevci Bezgrješne pogođeni. Ima ljudi koji plaču zbog prisilnog uklanjanja tih dobrih fratara iz zajednica u kojima su do sada radili.
Nisam nikad s njima imao [izravnog] dodira, no, kao nepristran promatrač, divim im se. I čudim se: zašto takva tvrdoća protiv redovnika koji vjernicima predstavljaju jedan veliki uzor života i pravu duhovnu referenciju?
Nikad, pak, nije došlo do takve žestine ni u slučajevima redovnikâ, svećenikâ i telogâ s velikim problemima u nauku, stezi i ostalom.
Primjerice, poslijekoncilsko doba bilo je katastrofalno. Desetci tisuća su odbacili svoj redovnički habit: 'posvuda su se raširile ideje suprotne s objavljenom istinom koja se oduvijek naučavala'- rekao je Ivan Pavao II.- 'širila su se prava krivovjerja na dogmatskom i moralnom području, stvarajući sumnju, zbrku, pobunu, manipuliralo se i liturgijom; uronjeni u 'intelektualni i moralni indiferentizam', dakle u permisivizam, kršćani su kušani od ateizma, agnosticizma, maglovitoga moralnog iluminizma, sociologijskoga kršćanstva bez definiranih dogma i bez objektivnog morala'.
Ipak, bez ikakvog razloga ili kakve krivnje s njihove strane, franjevce Bezgrješne je zadesila oluja batina. Sravnjuju jednu od malobrojnih redovničkih zajednica koja je živa, pravovjerna i puna zvanja (koju je cijenio i podupirao Benedikt XVI.).
Najgore je što se to čini u Franjino ime. No, je li moguće da Papa nježnosti odobrava te metode i progon?
UDARAJU NAJBOLJE
Između ostalog, franjevce Bezgrješne u općoj katastrofi redovničkih zajednica (bez zvanja, često u doktrinarnoj i stegovnoj krizi s mnogobrojnim poznatim zabludama), trebalo bi istaknuti kao primjer: zapravo, radikalno žive siromaštvo, žive jedino od milostinje, imaju mnogo zvanja, provode vrlo asketski život, čine mnoga djela milosrđa za siromašne i odbačene, navješćuju radosnu vijest misionarskim žarom i poslušni su Crkvi (tijekom posljednjih mjeseci represije trpjeli su sve u krotkosti i mûku).
Mnogi su vjernici skandalizirani žestinom kojom su franjevci Bezgrješne pogođeni. Ima ljudi koji plaču zbog prisilnog uklanjanja tih dobrih fratara iz zajednica u kojima su do sada radili.
Nisam nikad s njima imao [izravnog] dodira, no, kao nepristran promatrač, divim im se. I čudim se: zašto takva tvrdoća protiv redovnika koji vjernicima predstavljaju jedan veliki uzor života i pravu duhovnu referenciju?
Nikad, pak, nije došlo do takve žestine ni u slučajevima redovnikâ, svećenikâ i telogâ s velikim problemima u nauku, stezi i ostalom.
Primjerice, poslijekoncilsko doba bilo je katastrofalno. Desetci tisuća su odbacili svoj redovnički habit: 'posvuda su se raširile ideje suprotne s objavljenom istinom koja se oduvijek naučavala'- rekao je Ivan Pavao II.- 'širila su se prava krivovjerja na dogmatskom i moralnom području, stvarajući sumnju, zbrku, pobunu, manipuliralo se i liturgijom; uronjeni u 'intelektualni i moralni indiferentizam', dakle u permisivizam, kršćani su kušani od ateizma, agnosticizma, maglovitoga moralnog iluminizma, sociologijskoga kršćanstva bez definiranih dogma i bez objektivnog morala'.
KATASTROFA ISUSOVACA
I Družba Isusova je, kako Bergoglio dobro zna, bila u oluji i neki su njeni članovi potpirivali konfuziju u teologiji. Pa ipak, protiv njih nikada nisu poduzete mjere kao ove koje se danas primjenjuju protiv franjevaca Bezgrješne.
Prema službenoj statistici od 1965. (kad je Koncil završio) do 2005., broj članova Družbe Isusove (isusovaca) pao je za 45%, salezijanaca za 24%, manje braće za 41%, kapucina za 29%, benediktinaca za 35%, dominikanaca za 39%.
Naprotiv, franjevci Bezgrješne, redovnička obitelj koju su '70.-ih utemeljili o. S. M. Manelli i o. G. M. Pellettieri, odmah je privukla mnogo zvanja.
Crkveno priznati 1990., s papinskim priznanjem od 1998., danas ih je oko 400 u 55 kuća na svijetu i s još toliko sestara u 47 kuća na svijetu. Također zvanja- koja u svim biskupijama sahnu- među njima rastu impresivnom stopom. Zaista se radi o zajednici koju je Bog blagoslovio.
Prošloga 11. srpnja vatikanska je Kongregacija za redovnike odlučila pogoditi tu cvatuću redovničku obitelj vanjskim povjerenikom.
PROGON
Otada je utemeljitelju o. S. M. Manelliju nametnuta izolacija (njegovi mu fratri ne mogu pisati niti telefonirati, niti mu otići u posjet, niti na bilo koji način s njim razgovarati); sva subraća koja su imala odgovorne uloge protjerana su u udaljena mjesta, katkad i preko granice; laički pokreti povezani s tim redovnicima zamrznuti su; sjemenište je zatvoreno i obustavljena su đakonska i svećenička ređenja.
Povjerenik nije bio u mogućnosti zgrabiti u šaku časopise redovnika jer pripadaju laicima, zato je zabranio fratrima da s njima surađuju. U biti, koristi se željezna šaka.
Nitko ne može vjerovati da je Prvosvećenik nježnosti htio ili ovlastio za nešto slično. Bila bi to prevelika kontradikcija između njegova naučavanja ('ljubav i ljubaznost, ne batine') i konkretne prakse koja doziva u pamet utvare inkvizicije.
Istina je također da je u prošlosti inkvizicija- čije su metode nestale zahvaljujući Josephu Ratzingeru- tijekom svoje povijesti pogodila razne svetce.
Zadnji je bio p. Pio. Kako je poznato, sveti je kapucin između 1960. i 1961. morao pretrpjeti- pod tzv. 'Dobrim Papom'- vrlo teške restriktivne i kaznene mjere. Bile su potpuno neopravdane kako je kasnije pokazala puna rehabilitacija za vrijeme Pavla VI. te kanonizacija stigmatiziranog fratra koju je poduzeo Ivan Pavao II.
Iznenađujuće je da je svetac poput njega bio progonjen, a da se u isto vrijeme nosilo na dlanu teologe kao što je Karl Rahner kojeg je Roncalli imenovao među konzultore II. vatikanskog.
Rahner je imao vrlo katastrofalan utjecaj u poslijekoncilskoj teologiji (dovoljno je kazati da mu je dostojan učenik bio H. Küng). Njegova teorija o 'anonimnim kršćanima' bila je pravi otrov.
Ipak, Rahner je i danas nedodirljiv. Postoje teolozi koji si dopuštaju staviti na raspravu dogme katoličke vjere, Gospu i svetce. No, o Rahneru se ne može diskutirati.
Naprotiv, među hrabrim inicijativama teologijske refleksije koje su poduzeli franjevci Bezgrješne proteklih godina, bila je studijska konferencija značajno naslovljena 'Karl Rahner: kritična raščlamba'. U jasnoj suprotnosti s danas dominantnom 'progresivnom teologijom'.
I Družba Isusova je, kako Bergoglio dobro zna, bila u oluji i neki su njeni članovi potpirivali konfuziju u teologiji. Pa ipak, protiv njih nikada nisu poduzete mjere kao ove koje se danas primjenjuju protiv franjevaca Bezgrješne.
Prema službenoj statistici od 1965. (kad je Koncil završio) do 2005., broj članova Družbe Isusove (isusovaca) pao je za 45%, salezijanaca za 24%, manje braće za 41%, kapucina za 29%, benediktinaca za 35%, dominikanaca za 39%.
Naprotiv, franjevci Bezgrješne, redovnička obitelj koju su '70.-ih utemeljili o. S. M. Manelli i o. G. M. Pellettieri, odmah je privukla mnogo zvanja.
Crkveno priznati 1990., s papinskim priznanjem od 1998., danas ih je oko 400 u 55 kuća na svijetu i s još toliko sestara u 47 kuća na svijetu. Također zvanja- koja u svim biskupijama sahnu- među njima rastu impresivnom stopom. Zaista se radi o zajednici koju je Bog blagoslovio.
Prošloga 11. srpnja vatikanska je Kongregacija za redovnike odlučila pogoditi tu cvatuću redovničku obitelj vanjskim povjerenikom.
PROGON
Otada je utemeljitelju o. S. M. Manelliju nametnuta izolacija (njegovi mu fratri ne mogu pisati niti telefonirati, niti mu otići u posjet, niti na bilo koji način s njim razgovarati); sva subraća koja su imala odgovorne uloge protjerana su u udaljena mjesta, katkad i preko granice; laički pokreti povezani s tim redovnicima zamrznuti su; sjemenište je zatvoreno i obustavljena su đakonska i svećenička ređenja.
Povjerenik nije bio u mogućnosti zgrabiti u šaku časopise redovnika jer pripadaju laicima, zato je zabranio fratrima da s njima surađuju. U biti, koristi se željezna šaka.
Nitko ne može vjerovati da je Prvosvećenik nježnosti htio ili ovlastio za nešto slično. Bila bi to prevelika kontradikcija između njegova naučavanja ('ljubav i ljubaznost, ne batine') i konkretne prakse koja doziva u pamet utvare inkvizicije.
Istina je također da je u prošlosti inkvizicija- čije su metode nestale zahvaljujući Josephu Ratzingeru- tijekom svoje povijesti pogodila razne svetce.
Zadnji je bio p. Pio. Kako je poznato, sveti je kapucin između 1960. i 1961. morao pretrpjeti- pod tzv. 'Dobrim Papom'- vrlo teške restriktivne i kaznene mjere. Bile su potpuno neopravdane kako je kasnije pokazala puna rehabilitacija za vrijeme Pavla VI. te kanonizacija stigmatiziranog fratra koju je poduzeo Ivan Pavao II.
Iznenađujuće je da je svetac poput njega bio progonjen, a da se u isto vrijeme nosilo na dlanu teologe kao što je Karl Rahner kojeg je Roncalli imenovao među konzultore II. vatikanskog.
Rahner je imao vrlo katastrofalan utjecaj u poslijekoncilskoj teologiji (dovoljno je kazati da mu je dostojan učenik bio H. Küng). Njegova teorija o 'anonimnim kršćanima' bila je pravi otrov.
Ipak, Rahner je i danas nedodirljiv. Postoje teolozi koji si dopuštaju staviti na raspravu dogme katoličke vjere, Gospu i svetce. No, o Rahneru se ne može diskutirati.
Naprotiv, među hrabrim inicijativama teologijske refleksije koje su poduzeli franjevci Bezgrješne proteklih godina, bila je studijska konferencija značajno naslovljena 'Karl Rahner: kritična raščlamba'. U jasnoj suprotnosti s danas dominantnom 'progresivnom teologijom'.
LIJEVI INKVIZITORI
Mnogi sumnjaju da su činjenice te vrste pridonijele da franjevci Bezgrješne postanu meta kleričkih moći koje danas imaju crkveni ljudi koji su u prošlosti imali udjela u 'teologiji oslobođenja, kao kard. Braz de Aviz, aktualna glava kongregacije koja je donijela odluku o postavljanju povjerenika.
Prije nekog vremena je u jednom intervjuu prelat rekao kako je iskusio tu fazu svog života, no začudo nije se složio s osudom zabluda teologije oslobođenja koju su potpisali i Ivan Pavao II. i J. Ratzinger.
Radije je ustvrdio: 'ostajem, međutim, uvjeren po tom iskustvu da se svakako nešto veliko dogodilo za čitavu Crkvu.'
Da, jedna velika katastrofa. A sada imamo nove 'progresističke' katastrofe kao što je uništenje franjevaca Bezgrješne. Da su ti fratri bili Rahnerovi sljedbenici, Küngovi ili teologije oslobođenja, njihov bi progon izazvao u medijima skandal. Umjesto toga oni su vjerni Crkvi, dakle nitko ih ne brani.
Neki tvrde da se radi o vrsti zaobilazne osvete protiv Benedikta XVI. zbog motuproprija kojim je oslobodio tradicionalnu misu. To je izazvalo snažne reakcije i opoziciju u Kuriji i među biskupima.
Za to su vrijeme franjevci Bezgrješne vjerno provodili motuproprij zato što su htjeli biti u jedinstvu s papom. Je li to njihov grijeh?
Vjerujem da bi njihovo uništenje moglo uvelike naštetiti sadašnjem papi. Zato što se tako uništava dragocjena karizma za Crkvu i jer vodi vodu na mlin 'lefebvreovaca' koji su javno napali Bergoglia. Sada oni mogu reći: 'Vidite, u Franjinoj Crkvi ima mjesta za sve osim za katolike.'
Budući da sam uvijek branio Papu od tih napada, nadam se da će kad bude informiran o činjenicama, prekinuti taj nevjerojatni progon što je prije moguće te opet uspostaviti istinu i pravdu."
Mnogi sumnjaju da su činjenice te vrste pridonijele da franjevci Bezgrješne postanu meta kleričkih moći koje danas imaju crkveni ljudi koji su u prošlosti imali udjela u 'teologiji oslobođenja, kao kard. Braz de Aviz, aktualna glava kongregacije koja je donijela odluku o postavljanju povjerenika.
Prije nekog vremena je u jednom intervjuu prelat rekao kako je iskusio tu fazu svog života, no začudo nije se složio s osudom zabluda teologije oslobođenja koju su potpisali i Ivan Pavao II. i J. Ratzinger.
Radije je ustvrdio: 'ostajem, međutim, uvjeren po tom iskustvu da se svakako nešto veliko dogodilo za čitavu Crkvu.'
Da, jedna velika katastrofa. A sada imamo nove 'progresističke' katastrofe kao što je uništenje franjevaca Bezgrješne. Da su ti fratri bili Rahnerovi sljedbenici, Küngovi ili teologije oslobođenja, njihov bi progon izazvao u medijima skandal. Umjesto toga oni su vjerni Crkvi, dakle nitko ih ne brani.
Neki tvrde da se radi o vrsti zaobilazne osvete protiv Benedikta XVI. zbog motuproprija kojim je oslobodio tradicionalnu misu. To je izazvalo snažne reakcije i opoziciju u Kuriji i među biskupima.
Za to su vrijeme franjevci Bezgrješne vjerno provodili motuproprij zato što su htjeli biti u jedinstvu s papom. Je li to njihov grijeh?
Vjerujem da bi njihovo uništenje moglo uvelike naštetiti sadašnjem papi. Zato što se tako uništava dragocjena karizma za Crkvu i jer vodi vodu na mlin 'lefebvreovaca' koji su javno napali Bergoglia. Sada oni mogu reći: 'Vidite, u Franjinoj Crkvi ima mjesta za sve osim za katolike.'
Budući da sam uvijek branio Papu od tih napada, nadam se da će kad bude informiran o činjenicama, prekinuti taj nevjerojatni progon što je prije moguće te opet uspostaviti istinu i pravdu."
Izvor: lo Straniero, RORATE CÆLI
Ovo je, nažalost, tipično za pokoncilsko vrijeme. Na ovaj su način uglavnom uništeni svi redovi.
OdgovoriIzbrišiKrivo shvaćena poslušnost očito u Božjim očima nema veliku vrijednost.
Kad treba jasno obraniti vjeru, a to je nama katolicima najteže-graniči s mučeništvom-treba je braniti, a ne skrivati se iza tisuću izlika.
I to se svakako mora dogoditi s puno mudrosti i ljubavi prema Crkvi, daleko od revolucije, ali ako to Bog dragi želi, onda je to naša dužnost.
Imamo jedan svjetli primjer u XX.stoljeću!
Kikii
Da, svjetli primjer Marcela Lefebvrea, koji je shvatio taktiku neprijatelja Božjih koji su se uvukli u sve strukture Katoličke Crkve. Ako ti netko iz Crkve bilo što naredi što nije u skladu tradicionalnog poklada Vjere i Nauka, slobodno ga 'otpili' s jednim velikim NE, i pokaži mu vrata na koja će izaći, te ga upozori na posljedice njegova krivovjerja. Tako ćeš najefikasnije obraniti Vjeru i obradovati Boga, te zaraditi vječni život. To bi trebali činiti svi katolici, te bi se za kratko vrijeme Crkva oporavila od otrovnih uljeza koji su je zaposjeli.
OdgovoriIzbrišiAugustin
Modernisti iz dna duše mrze neokonzervativce, i Opus i sve ostale.Uništili bi ih za pet minuta kada bi mogli. Nema ni naznake da ima imalo prihvaćanja bilo kojeg neokonzervativnog usmjerenja u modernističkim strukturama.Umješno ih instumentaliziraju jedino za juriš na tradicionaliste. Žalosno!
IzbrišiNe zaboravimo: ne nose krivnju samo nalogodavci-i izvršitelji su također krivi.
Ne možemo se pravdati poslušnošću: time bi se mogao opravdati cijeli SS...
Kikii