Laik povezan s franjevcima Bezgrješne napisao je pismo koje sažima nevjerojatnu grubost kojoj su zadnjih mjeseci izloženi ti siromašni redovnici. Čak se i jedan progresivni vatikanist poput M. Tosattija čudi, pitajući se u čemu je njihova krivnja koja bi objasnila takav radikalni zahvat.
Svatko bi se brzo sjetio bar desetak primjera u kojima bi bila opravdana intervencija u život raznih posvjetovljenih redovničkih zajednica, ali činjenica je kako se to dogodilo jednom redu koji bi po svemu odgovarao idealu za koji se zalaže papa Franjo (siromaštvo, misionarski žar, nova evangelizacija), a jedini je protiv kojeg je poduzeo tako drastične mjere čije rezultate pratimo više mjeseci.
"Malo je poznato kako su se stvari razvijale nakon vijesti o stavljanju franjevaca Bezgrješne pod komesarsku upravu. Zato će dobro doći mali sažetak.
Nakon što je o. S. M. Manelli, vrlo zaslužni i pobožni utemeljitelj franjevaca Bezgrješne, optužen da je subraću skrenuo s početne karizme, a da do danas nije objašnjeno otkuda ih je to konkretno skrenuo; nakon što je svim njihovim svećenicima zabranjena celebracija starog obreda- zabrana koja je do danas na snazi i koju je red slijedio potpuno poslušno; nakon što su subraća vjerna karizmi utemeljiteljâ smijenjena i po žurnom postupku premještena i udaljena, te nakon što su promaknuta sva ona subraća koja u različitim samostanima diljem svijeta podupiru 'novu' liniju; nakon što je bez jasnoga razloga smijenjen generalni prokurator o. Apollonio, ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa i gvardijan samostana Rim-Boccea te premješten u Portugal; nakon što je o. Lanzetta udaljen od poučavanja u Sjemeništu, smijenjen kao glavar u Firenci i premješten u Austriju; nakon što su smijenjeni o. Settimio Manelli i o. Siano, kao rektor i vicerektor Sjemeništa, i premješteni u Afriku; nakon što su na njihova mjesta došla dvojica fratara 'nove' linije od kojih jedan nije još završio studij; nakon što je o. Budani, koji se nalazio pred svršetkom svoga studija kanonskog prava, od danas do sutra poslan u Afriku bez mogućnosti dovršetka studija; nakon što je utemeljitelj kongregacije o. S. Manelli, uvijek poslušan, smijenjen kao generalni poglavar i prognan, i nakon što su mu zabranjeni čak i posjeti najbližih rođaka pod prijetnjom teškoga grijeha, zabranjeno mu da telefonira i da prima pozive i nakon što mu je zapriječen svaki izravni kontakt s vanjskim svijetom...
Nakon što je o. S. M. Manelli, vrlo zaslužni i pobožni utemeljitelj franjevaca Bezgrješne, optužen da je subraću skrenuo s početne karizme, a da do danas nije objašnjeno otkuda ih je to konkretno skrenuo; nakon što je svim njihovim svećenicima zabranjena celebracija starog obreda- zabrana koja je do danas na snazi i koju je red slijedio potpuno poslušno; nakon što su subraća vjerna karizmi utemeljiteljâ smijenjena i po žurnom postupku premještena i udaljena, te nakon što su promaknuta sva ona subraća koja u različitim samostanima diljem svijeta podupiru 'novu' liniju; nakon što je bez jasnoga razloga smijenjen generalni prokurator o. Apollonio, ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa i gvardijan samostana Rim-Boccea te premješten u Portugal; nakon što je o. Lanzetta udaljen od poučavanja u Sjemeništu, smijenjen kao glavar u Firenci i premješten u Austriju; nakon što su smijenjeni o. Settimio Manelli i o. Siano, kao rektor i vicerektor Sjemeništa, i premješteni u Afriku; nakon što su na njihova mjesta došla dvojica fratara 'nove' linije od kojih jedan nije još završio studij; nakon što je o. Budani, koji se nalazio pred svršetkom svoga studija kanonskog prava, od danas do sutra poslan u Afriku bez mogućnosti dovršetka studija; nakon što je utemeljitelj kongregacije o. S. Manelli, uvijek poslušan, smijenjen kao generalni poglavar i prognan, i nakon što su mu zabranjeni čak i posjeti najbližih rođaka pod prijetnjom teškoga grijeha, zabranjeno mu da telefonira i da prima pozive i nakon što mu je zapriječen svaki izravni kontakt s vanjskim svijetom...
nakon svega toga, pismom od 27. studenog apostolski komesar, kapucin F. Volpi, s potporom o. A. Bruna, novog moćnika Reda, nastavlja svoj neograničeni rat i protiv laika povezanih s Redom. Tako zabranjuje svaku aktivnost laikâ Misije Bezgrješne Posrednice (MIM), a trećem redu franjevaca Bezgrješne (TOFI) zabranio je da nose svoj habit. Rješavaju li se takvom nevjerojatnom grubošću i takvim staljinističkim čistkama navodne unutarnje teškoće jedne plodne redovničke zajednice? Zar se tako ne razara više njena karizma koja je bila u stanju ne samo probuditi i privući sve brojnija zvanja te proširiti Red na sve kontinente, nego su je do jučer hvalili i poticali najviši crkveni auktoriteti. Kad se samo pomisli da su danas prezreni o. Manelli i o. Lanzetta do prije nekoliko mjeseci bili rado viđeni među kardinalima i biskupima, i da su im bili dostupni stupci 'Osservatore Romana'."
Slika: New Liturgical Movement
Spasenje duša je vrhovni zakon.
OdgovoriIzbrišiIli bezglava poslušnost.
Bogu hvala na SSPX-u.
Sutra prva subota u mjesecu.
Kakve se strahote događaju franjevcima Bezgrješne, samo da ne dođe do potpunog raspada reda. Netko ih mrzi zbog njihove svetosti i karizme. Možda je razlog zla ljubomora na darove i plodove Duha Svetoga, pomiješana s karijerizmom nove uprave. Zanimljivo je kako im se nisu događali napadi unutar Crkve dok franjevci nisu doživjeli nagli rast i širenje. Vjerojatno zbog činjenice zato što su bili potpuno prešli na Stari obred Mise koji je red osnažio i preporodio. Postoji mogućnost da je u Vatikanu na visokoj poziciji ubačen mason. Ovaj slučaj podsjeća na rad visoke masonerije koja bi vrlo suptilno i lukavo sama potakla pobunu šestorice mrzitelja Vetus ordo missae. Masoni se svim silama bore protiv Tradicionalne Mise! Nagrada za ostvarenje ciljeva su visoke pozicije u redu franjevaca Bezgrješne. Zvuči previše nevjerojatno. No idealno se uklapa u planove s visokom učinkovitosti, kao po matrici rada velikih obavještajnih službi.
OdgovoriIzbrišiBog blagoslovio red franjevaca Bezgrješne i oslobodio ih od svih njihovih neprijatelja!
Augustin
"Postoji mogućnost da je u Vatikanu na visokoj poziciji ubačen mason."
OdgovoriIzbrišiJedan?? Prijatelju, Vatikan vrvi Božjim neprijateljima, i to na najvišim mjestima. Ima na internetu isječak iz jednog intervjua s mons. Fellayjom iz 90-tih u kojem iznosi podatak da se u Vatikanu trenutno nalazi ne jedna nego četiri lože rezervirane za visoko rangirane biskupe i kardinale u Kuriji.
U jednom masonskom listu su 1976. objavili popis masona kardinala i biskupa (svakako nepotpuni), od kojih je mnogo bilo na najvišim pozicijama u Kuriji, nekoliko državnih tajnika, poglavara kongregacija, rektora papinskih sveučilišta i sjemeništa itd.
Naravno, vjerodostojnost Božjih neprijatelja je nepostojeća, i cijela lista ili neki dijelovi (pogotovo datumi ulaska) bi vrlo lako mogli biti lažni. Međutim, mnogi crkvenici se ponašaju i propovijedaju kao da jesu masoni, i kako je rekao mons. Lefebvre, nema veze znamo li jesu li formalno masoni, u praktičnom smislu isti su kao oni i čine njihov posao.
Padre Pio je rekao 1963. godine p. Luigiju Villi da je "masonerija dospjela u papine papuče"
IzbrišiZanimljiva konstatacija, prijatelju!
IzbrišiHvala na dodatnom pojašnjenju i informacijama s kojima nisam bio upoznat. Svi koji su pripadnici masonskih loža su u anatemi, ekskomunicirani su od Crkve. Sad zamislimo te masonirane kardinale i biskupe koji vode mise i dijele sakramente katolicima, vjernici koji ne poznaju njihov kanonski status glede kazni izopćenja u kojem se ti protubožji prelati nalaze. Što je sa zakonitosti sakramenata koje ti masonki prelati dijele vjernicima? Primjer: vrijedi li sakrament krštenja djeteta ili odrasle osobe od mason-prelata?
Augustin
To su izopćenja u unutarnjem forumu (nisu javno poznata, tj. mi ne znamo točno da je taj određeni kardinal mason, i time izopćen), tako da, iako su oni izopćeni, svi sakramenti koje dijele su nezakoniti ali valjani, ako je valjana materija, forma i namjera "da se čini ono što Crkva čini" (službena formulacija). Čak i kad bi njihovo izopćenje bilo javno poznato, isto bi mogli valjano dijeliti većinu sakramenata, kao što to mogu i istočni raskolnici, sekta tzv. "starokatolika" itd., ali bi nam bio grijeh tražiti sakramente od izopćenog katoličkog klerika, bez velike potrebe (tako kaže kanonsko pravo).
IzbrišiVeći je problem taj što kod prelata koji je mason može biti suprotna namjera, što bi učinilo sakrament nevaljanim. Međutim, budući da ne možemo čitati misli, Crkva ne dopušta da se bavimo takvim neprovjerljivim sumnjama (to se zove negativna sumnja, za razliku od pozitivne sumnje, koja je zasnovana na nekoj činjenici), nego se uzima da je sakrament valjan ako djelitelj sakramenta poštuje sve izvanjske ceremonije i formu. a na Gospodinu Bogu je hoće li odlučiti nekomu dati milost sakramenta ako je sakrament kojeg je primio bio nevaljan (jer Bog nije ograničen sakramentima).
S novim obredima Mise, svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja je problem to što više ne vrijedi stari teološki princip, da ako je namjera djelitelja manjkava (ne suprotna) to se nadoknađuje namjerom koja proizlazi iz samog obreda, tj. sam obred daje namjeru jasno izričući što se u njemu događa.
Međutim, u novim obredima Mise, ređenja i posvećenja taj sigurnosni princip je uklonjen jer se više ni u jednom od tih obreda ne izriče jasno koja je njihova svrha (iz novog obreda Mise je npr. uklonjen spomen da je Misa za zadovoljštinu grijeha, u novim obredima ređenja koje se sve moći daju ređeniku tj. za što je ređen). Bez sigurnosnog principa da namjera proizlazi iz obreda, svaka pojedina nova Misa ili ređenje ovisi isključivo o namjeri djelitelja sakramenta (i primatelja, u slučaju ređenja), a kad taj npr. ne vjeruje u Stvarnu Prisutnost ili da je primarna svrha svećenika prinošenje tj. uprisutnjenje na oltaru Žrtve Sina Božjeg na Kalvariji, gotovo je sigurno da su njegove Mise nevaljane (tu postoji pozitivna sumnja).
Na to je upozoravao mons. Lefebvre, npr.:
"Jasno je, međutim, da je sve manje i manje Misa ovih dana valjano, budući da je vjera svećenikâ uništena i više nemaju namjeru činiti što Crkva čini - namjeru koju Crkva ne može promijeniti. Trenutna formacija onih koji se danas zovu sjemeništarcima ne priprema ih da valjano slave Misu. Žrtva Mise kao zadovoljština za grijehe ne smatra se više osnovnom zadaćom svećenika. Nema ništa žalosnije ili ništa što donosi više razočaranja nego čitati propovijedi ili naučavanja koncilijarnih biskupa o temi zvanja, ili prilikom svećeničkog ređenja. Oni više ne znaju što je to svećenik." (http://www.sspxasia.com/Documents/Archbishop-Lefebvre/Apologia/Vol_two/Chapter_40.htm)
"Vi dobro znate, moja draga braćo, da ne može biti svećenika bez biskupa. Kad me Bog pozove - to će nesumnjivo biti skoro - od koga bi ovi sjemeništarci primili sakrament (svećeničkog) Reda? Od koncilijarnih biskupa, koji, poradi njihove sumnjive namjere, dijele sumnjive sakramente? [a katoliku je zabranjeno primati sumnjive sakramenta - moja napomena] To nije moguće."
(http://www.sspxasia.com/Documents/Archbishop-Lefebvre/Episcopal-Consecration.htm)
A sto kazes na ovo
Izbrišihttp://liturgicalnotes.blogspot.com/2013/11/intention.html?m=1
TB
Sveti Robert Bellarmino govori o tom da netko može vjerovati da je kriva crkva Kristova Crkva, npr. slučaj istočnih raskolnika, ali da je bez obzira na to sakrament valjan ako taj svećenik ima namjeru činiti što Crkva čini. To se podrazumijeva, jer je većina sakramenata (ako ne svi) istočnih raskolnika valjana, iako oni nemaju namjeru činiti što Katolička Crkva čini, nego što njihova izopćena zajednica čini, za koju pogrešno smatraju da je Kristova Crkva.
IzbrišiOno što pater ne spominje, i što je veoma važno, jest da je ne samo garancija, kao što sam prije rekao, nego i sam temelj te valjanosti upravo to da namjera proizlazi iz obreda, tako da se time među ostalim nadopunja bilo kakva manjkava namjera od strane svećenika (što se zna često dogoditi). Međutim, ako se iz obreda ukloni namjera, valjanost ovisi isključivo o namjeri svećenika jer sam obred ne izriče što treba.
Da bismo bolje razumjeli koliko je važna namjera prisutna u samom obredu i koliko pogubno njezino brisanje, dobro je razmotriti primjer anglikanskih ređenja, čiju je nevaljanost definitivno proglasio papa Leo XIII. - zato što su, među ostalim, iz obreda uklonili namjeru da se čini što Crkva čini i izbrisali riječi koje tu namjeru izražavaju.
Umjesto da objašnjavam svojim riječima, evo sažetak s engleske Wikipedije:
"Unutarnji razlog zašto su anglikanska ređenja tom bulom bila proglašena nevaljanim bio je "defekt forme i namjere". Bula je proglasila da sakramenti Novog Zavjeta, kao vidljivi i učinkoviti znakovi nevidljive milosti, moraju ujedno i naznačiti milost koju proizvode, i proizvoditi milost koju naznačuju. Obred koji je korišten u dijeljenju sakramenta mora biti usmjeren k značenju tog sakramenta ili inače ne bi bilo razloga zašto obred korišten u jednom sakramentu ne bi mogao proizvesti drugi. Namjera dijeljenja sakramenta i obred korišten prema toj namjeri su ono što proizvede sakrament." (http://en.wikipedia.org/wiki/Apostolicae_Curae)
Naravno, ako primijenimo zaključke ove bule na današnju situaciju, to bi dovelo do implikacije da su nadbiskup Bugnini i društvo samim uklanjanjem (i smanjivanjem) elemenata namjere iz obreda automatski stvorili sumnju u valjanost obreda.
No mi nismo kvalificirani o tom spekulirati, nego će Crkva jedan dan izreći sud, kao što je nakon puno stoljeća izrekla i za anglikanske obrede.
Ono što mi možemo i moramo učiniti je izbjegavati sakramente u čiju valjanost možemo s pravom sumnjati.
Zahvaljujem Vam bruderu na pojašnjenju i nadasve zanimljivom opisu problematike koja me je zaokupljala. Dakle, ispravno izvedena sakramentalna forma, onosno ako je valjana materija, forma i namjera, te inicira stvarnost koju sakramenat kanalizira određenu Božju milost na osobu, bez obzira na manjkavost biskupa ili svećenika koju sam spomenuo u pitanju, su nezakoniti ali valjani.
IzbrišiNaravno, spomenuli ste i druge uvjete sakramentalne valjanosti.
,,...od koga bi ovi sjemeništarci primili sakrament Reda? Od koncilijarnih biskupa, koji, poradi njihove sumnjive namjere dijele sumnjive sakramente?" Koliko sam shvatio mons. Lefebvre je pod "sumnjive sakramente" ukazao na Bugninijevu reformu sakramentalne molitvene formulacije koju je oslabio u elementima materije, forme i namjere, te ju dogmatski banalizirao i učinio slabom - kao što je slučaj s Novus Ordo Missae!
Naravno, nismo eksperti - KC ima svoje mehanizme! No, ne smijemo dopustiti da netko pravi od nas budale: jer i mi, katolici laici smo dio Mističnog Tijela.
Po svemu gore rečenom ispada da su svi reformirani sakramenti u određenoj mjeri sumnjivi kad se usporede sa starim sakramentalnim formulama. Ma, raduje me činjenica što je Gospodin rekao apostolima, a preko njih i nama: ,, Ja sam s vama sve do svršetka svijeta!", nadam se i u vječnosti, kad se uzmu u obzir superkoncilske egzibicije čije posljedice izravno utječu na naše spasenje!
Augustin
Mons. Marcel Lefebvre je branio Istinu! Sve treba vratiti na prijekoncilsko, koje je dobro i provjereno, tj. Bogom nadahnuto!
IzbrišiAugustin
U drugoj sam rečenici napravio pogrešku: ,,Dakle, ispravno izvedena sakramentalna forma, odnosno..."; a trebao sam napisati: ,, Dakle, ispravno izveden sakramentalni obred, odnosno..."
IzbrišiAugustin
Ne trebate mi zahvaljivati - Bogu hvala.
IzbrišiU rečenici "Od koncilijarnih biskupa, koji, poradi njihove sumnjive namjere dijele sumnjive sakramente" rekao bih da je mons. Lefebvre mislio isključivo na promjenu namjere u umu tih biskupa, koja je omogućena Bugninijevom reformom i lošom formacijom svećenika otada.
"Po svemu gore rečenom ispada da su svi reformirani sakramenti u određenoj mjeri sumnjivi kad se usporede sa starim sakramentalnim formulama."
Ne bih išao tako daleko, npr. čak i najradikalniji sedevakantisti priznaju valjanost novom obredu ispovijedi, jer je zadržana forma (Ja te odrješujem...), materija i namjera (ali, naravno, treba imati valjanog svećenika), a za krizmu je npr. preuzeta forma iz istočnog obreda.
Problematični su najviše novi obred Mise, svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja, ali je istina da su i ostali "reformirani" obredi oslabljeni (npr. iz krštenja su maknuti egzorcizmi, među ostalim).
U FSSPX-u se smatra (ili barem od većine) da je svaka Misa, ređenje i posvećenje po novim obredima sumnjive valjanosti poradi micanja namjere iz obreda, čime je nestala moralna sigurnost u valjanost i ostavljen prostor za sumnju. Zato se kod primanja svećenika koji su prije zaređeni po novom obredu u Bratstvo svaki slučaj ređenja detaljno pregleda, i ako se nađe i najmanja pozitivna sumnja, pristupa se tzv. kondicionalnom ređenju. Za više o tome, kao i o pitanju namjere, evo članak od bivšeg poglavara američkog distrikta FSSPX-a:
http://archives.sspx.org/miscellaneous/conditional_ordination.pdf
P.S. Ne morate mi se obraćati s "vi", slobodno recite "ti".
g.Mateo!
IzbrišiPrihvaćam tvoju sugestiju da izbacim "vi" pod uvjetom da to bude obostrano!
Nisam ti mojim pitanjima htio postavljati zamke već me je zanimala otkud tolika konfuzija oko mnogih činjenica u današnjoj Katoličkoj Crkvi, u svezi fundamenata koji bi (ako meni nisu jasni) trebali biti neupitni i Crkvenom tradicijom odavno prihvaćeni i posvuda isti. Nisam htio dovesti u pitanje prirodu sakramenata već mi je bilo sumnjiva reformulacija i friziranje određenih u pokoncilskoj Crkvi. Sedevakantist svakako nisam, Bogu hvala! Mnogo toga ne znam, zato ću pitati osobe koje su upućene u određenu problematiku, odnosno materiju koju uopće ne poznajem.
Nadam se da ćemo se jednom susresti i popiti kapucino negdje u gradu! Bog s Tobom!
Augustin
Puno stvari u vezi ovog je jako komplicirano i to je nešto s čime se katolici nikad u povijesti dosad nisu morali opterećivati jer je hijerarhija radila svoj posao - čuvala Vjeru, Tradiciju, sakramente itd.
IzbrišiMi moramo naučiti o svojoj Vjeri koliko možemo i koliko smo sposobni, čuvati se u stanju milosti i moliti, s čvrstim pouzdanjem da će Dobri Bog spasiti one koji ga svim srcem traže i ljube. Zahvalimo Mu što nam je već toliko pokazao i rasvijetlio put, u svijetu tolikih zabluda u kojima su mnogi izgubljeni. Koliko smo sretni da smo se rodili u Katoličkoj Crkvi, koliko smo sretni da smo upoznali vjekovnu Tradiciju Svete Majke Crkve!
Koliko bi mi svi htjeli da imamo pravog katoličkog papu, a ne nekog koga ljubi liberalni bezbožni tisak, i koji svako malo izaziva sablazan svojim nekatoličkim izjavama, ali sjetimo se da smo na kraju krajeva to i zaslužili.
Što se tiče sedevakantizma, ja osobno tu slijedim položaj mons. Lefebvra koji je rekao da je moguće da će sljedeći tradicionalni papa proglasiti da ovo nisu bili pape, jer je neporecivo koliko su štete učinili Mističnom Tijelu Kristovu, Katoličkoj Crkvi. Međutim, mi za to nemamo ni autoritet, a ni moralnu sigurnost.
Sjećam se ovog citata mons. Lefebvrea, u godini prvog skandala Ivana Pavla II. u Asizu: "Bismo li mogli i bismo li trebali, .... sada reći da papa Ivan Pavao II. nije katolik? Ne kažemo više od tog, ali ne kažemo ni manje. Čekali smo da se mjera napuni i odsad je puna."
Ili u intervjuu Figaru iz 1976.: "Dok smo sigurni da vjera koju je Crkva naučavala 20 stoljeća na može sadržavati zabludu, mnogo smo dalje od apsolutne sigurnosti da je papa uistinu papa."
Molimo se Gospodinu Bogu da skrati ovo vrijeme i obnovi Svoju Crkvu.
P.S. I ja se nadam da ćemo se sresti i popiti piće: ti možeš kapućino, a ja ću čaj.
I Bog te blagoslovio
IzbrišiMons. Lefebvre je dobro rekao kako u praktičnom smislu ti novorimski prelati obavljaju posao po masonskome konceptu! Mons. Fellay danas upozorava na mnoge aktualne probleme Crkve, no masoni unutar Crkve ga potom prikažu kao raskolnika, heretika i negativnoga relikta prošlosti. A narod Božji oduševljeno pljeska ne znajući tko mu vodi Crkvu! Gospodin će imati posla kad se vrati u slavi i veličanstvu!
OdgovoriIzbrišiAugustin