(Ne)sigurnost

Utemeljitelj franjevaca Bezgrješne izrazio je zajedno sa svojom ustanovom poslušnost Svetom Ocu Franji glede njegove odluke da se ovoj redovničkoj zajednici na čelo postavi povjerenik. Redovnici su se također ogradili od inicijative kojom se prikupljaju potpisi protiv dekreta o kojem čitamo ovih dana. Od svih traže u ovom slučaju šutnju, poštovanje i molitvu. Odbacuju pokušaje da se događaji instrumentaliziraju kao napad na Papu i hijerarhiju.

Dvojbe i uznemirenost izazvani spomenutim dekretom nisu manji niti nakon izjave glasnogovornika Svete Stolice. Ovo je prvi put da se nekome ograničava tradicionalna misa nakon što joj je potpunu slobodu osigurao Benedikt XVI. Na franjevački blagdan Gospe od Anđela prenosim razmišljanje poznatog povjesničara R. de Matteija, objavljeno 30. srpnja i već prevedeno na više jezika.

"'Slučaj' franjevaca Bezgrješne predstavlja krajnje riskantnu epizodu koja naginje k tomu da unutar Crkve ima učinke koje možda nisu predvidjeli oni koji su taj čin napravili.

Kongregacija za ustanove posvećenog života (poznatija kao Kongregacija za redovnike) svojim je dekretom od 11. srpnja 2013.- potpisali su ga prefekt, J. kard. Braz de Aviz, i tajnik, nadbiskup J. Rodriguez Carballo OFM- lišila ovlasti vodstvo franjevaca Bezgrješne tako što je upravljanje predala 'apostolskom povjereniku', o. Fidenziju Volpiju.

Kako bi 'zacementirao' dekret, kard. Braz de Aviz si je osigurao odobrenje 'ex auditu' od pape Franje, što fratrima oduzima svaku mogućnost da se žale pred Apostolskom signaturom. Razlozi za ovu osudu, koja svoje podrijetlo ima u žalbi jedne grupe disidentske braće Kongregaciji za redovnike, ostaju misteriozni. Prema dekretu Kongregacije i pismu povjerenika ovim franjevcima od 22. srpnja, jedine optužbe su manjkav 'sentire cum Ecclesia' i pretjerana privrženost tradicionalnom rimskom obredu.

Zapravo se nalazimo pred očitom nepravdom koja je počinjena nad franjevcima Bezgrješne. Ova redovnička ustanova koju su utemeljili o. S. M. Manelli i o. G. M. Pellettieri, jedna je od najuspješnijih na koje Crkva može ukazati; kako po brojnosti zvanja i autentičnom duhovnom životu, tako po vjernosti pravovjerju i rimskim auktoritetima. U uvjetima liturgijske, teologijske i moralne anarhije, u kojima se nalazimo, franjevci Bezgrješne morali bi vrijediti za uzore redovničkog života. Papa često poziva na jednostavniji i ozbiljniji redovnički život.

Franjevci Bezgrješne ističu se upravo po svojoj strogoći i evanđeoskom siromaštvu u kojima od svoga utemeljenja žive svoju franjevačku karizmu. Umjesto svega toga, Kongregacija za redovnike u ime Pape miče vodstvo reda da ga preda manjini pobunjene, progresivne braće na koje će se osloniti novi povjerenik, da 'normalizira' ovaj red. Drugačije rečeno; da ga odvede u onu katastrofu koju je do sada izbjegao zahvaljujući svojoj vjernosti crkvenim zakonima i Učiteljstvu.

No, danas se zlo nagrađuje, a dobro kažnjava. Ne iznenađuje da isti kardinal koji željeznom šakom postupa protiv franjevaca Bezgrješne, s krivovjernim i raskolničkim američkim redovnicama prakticira razumijevanje i dijalog. Te redovnice propovijedaju i prakticiraju gender-ideologiju pa se zato s njima, naravno, mora njegovati dijalog. Franjevci Bezgrješne propovijedaju i prakticiraju čistoću i poslušnost pa zato prema njima ne smije biti razumijevanja. To je žalostan zaključak do kojeg neizbježno mora doći nepristran promatrač.

Jedna od optužaba je da su previše vezani uz tradicionalnu misu. Međutim, optužba je samo izgovor jer su franjevci Bezgrješne, naime, kako se to kaže, 'biritualni', što znači da celebriraju jednako novu i staru misu, kako im vrijedeći crkveni zakoni i dopuštaju. Pred takvom nepravednom zapovijedi neki se, kako si možemo zamisliti, neće odreći celebracije tradicionalne mise, i dobro će učinili odupirući se u toj točki, jer ne radi se o gesti pobune, nego posluha. Indulti i privilegiji u korist tradicionalnoj misi nisu ukinuti te imaju veću pravnu snagu od dekreta jedne kongregacije pa i intencija jednog pape, ukoliko se one ne izraze u jasnom pravnom aktu.

Čini se da kardinal Braz de Aviz ignorira postojanje motuproprija 'Summorum Pontificum' od 7. srpnja 2007., njegove provedbene smjernice instrukcije 'Universae Ecclesiae' od 30. travnja 2011. i Povjerenstva 'Ecclesia Dei' pridruženog Kongregaciji za nauk vjere, u čije nadležnosti zadire dekret.

Što je nakana najvišeg crkvenog auktoriteta? Ukloniti 'Ecclesiju Dei' i ukinuti motuproprij Benedikta XVI.? To treba otvoreno reći kako bi se povukle konzekvencije. Nije li tomu tako, čemu objaviti dekret koji nepotrebno provocira katolički svijet koji se poziva na Tradiciju Crkve? Taj se svijet nalazi u fazi velike ekspanzije, prvenstveno među mladeži, i to je možda glavni razlog za neprijateljstvo kojemu je izložen.

Konačno, dekret predstavlja zloporabu moći, ne samo prema franjevcima Bezgrješne i onima koje neprikladno nazivaju tradicionalistima, nego prema svakom katoliku. Naime, on predstavlja zabrinjavajući simptom gubitka pravne sigurnosti, koji se danas događa u Crkvi.

Crkva je vidljivo društvo u kojem vrijedi 'snaga prava i zakona' (Pio XII. u govoru 'Dans notre souhait', 15. srpnja 1950.). Pravo definira što je pravedno, a što nepravedno, kako kažu kanonisti, ''potestas' u Crkvi mora biti pravedna, i to zahtijeva sama bit Crkve, koja određuje svrhe i granice djelovanja hijerarhije. Nije svaki čin svetih pastira pravedan samim tim što potječe od njih' (Carlos J. Errazuriz, 'Il diritto e la giustizia nella Chiesa', Giuffré, Milano, 2008., str. 157). 

Kad se gubi pravna sigurnost, pobjeđuje proizvoljnost i volja jačega. Tako se često događa u društvu, tako se može dogoditi i u Crkvi, kada ljudska dimenzija prevagne nad nadnaravnom. Ako nema pravne sigurnosti, nema ni sigurnoga pravila ponašanja. Sve je prepušteno samovolji pojedinca ili skupina moći i snazi kojom su ti lobiji u stanju nametnuti vlastitu volju. Snaga odijeljena od prava postaje uobraženost i arogancija.

Crkva, mistično Tijelo Kristovo, je pravna ustanova koja počiva na božanskom pravu, čiji su povjerenici , a ne tvorci niti gospodari, crkveni ljudi. Crkva nije sovjet, nego građevina koju je utemeljio Isus Krist u kojoj se moć papa i biskupa obavlja prema tradicionalnim zakonima i oblicima, ukorijenjenima u božanskoj Objavi. Danas se govori o demokratskijoj i jednakopravnijoj Crkvi; međutim, moć se često izvršava na sebičan način, u inat tisućljetnim zakonima i običajima. Kad već postoje univerzalni zakoni Crkve poput bule sv. Pija V., 'Quo primum' (1570.), i motuproprij 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI., da ih se promijeni, potreban je istovrijedan pravni akt. Ne može se prethodni zakon smatrati ukinutim osim po izričitom činu ukidanja iste težine.

Kako bismo branili pravednost i istinu u Crkvi, imajmo povjerenja u glasove pravnika, među kojima i nekih uglednih kardinala koji su franjevce Bezgrješne redili za svećenike prema 'izvanrednom' obliku, i koji poznaju njihov uzoran život i apostolski žar. Posebno apeliramo na papu Franju da povuče mjere protiv franjevaca Bezgrješne i njihove legitimne uporabe drevnog rimskog obreda.

Kakva god odluka bila, ne možemo sakriti činjenicu da je čas koji Crkva danas živi, dramatičan. Nove oluje se naziru na horizontu, a sigurno ih neće izazvati ni fratri ni sestre Bezgrješne. Ljubav prema katoličkoj, apostolskoj i rimskoj Crkvi uvijek ih je pokretala, a pokreće i nas u njihovu obranu. Majka Božja, 'Virgo Fidelis', pokazat će u ovoj teškoj situaciji pravi put savjesti svakoga pojedinoga."

Izvor: corrispondenzaromana.it, katholisches.info