Jedine

Sveti Otac Franjo prekjučer je odobrio proglašavanje dekreta o priznavanju mučeništva ili herojskih krjeposti više slugu Božjih, među kojima je i utemeljiteljica koludrica Reda Presvetog Otkupitelja, Marija Celesta od Presvetog Otkupitelja (u svijetu Julija Crostarosa) koja je također potaknula sv. Alfonza de Liguorija, crkvenog naučitelja, na osnutak misijske Kongregacije Presvetog Otkupitelja. 

Rođena je u Napulju 1696. kao deseto od dvanaestero djece. U dvadeset i drugoj godini je sa sestrom Uršulom pristupila karmelićankama gdje je bila sakristanka i vratarica, no kada su prepoznali njenu intelektualnu nadarenost i druge odlike, postala je učiteljicom novakinja. Tu je boravila do 1723. kada je zbog vanjskih prilika samostan bio zatvoren. Zatim 1724. odlazi u sljedeći samostan koji je opsluživao pravila vizitatinki iako nije formalno pripadao tom redu; ponovila je novicijat i uzela ime Marija Celesta. Godine 1725. primila je nutarnju objavu o uspostavi nove redovničke zajednice. U samostanu je nakon prvotnog oduševljenja naišla na otpor. Oslonac je našla u svećeniku Tomi Falcoiu i sv. Alfonzu de Liguoriju, pa je do osnutka novoga reda došlo 13. svibnja 1731. Papa Benedikt XIV. odobrio je pravilo breveom od 8. lipnja 1750. Marija Celesta umrla je 14. rujna 1755. ostavivši za sobom i vrijednu dokumentaciju; autobiografiju, pjesme, pisma i spise duhovnog sadržaja za koje je Sveta kongregacija za obrede ustanovila 12. prosinca 1895. da ne sadrže nikakve zablude. Postupak za beatifikaciju je započeo 11. kolovoza 1901.

Molitva za beatifikaciju:

Presveto Trojstvo, klanjam Ti se iz dubine moje ništavnosti i zahvaljujem Ti za darove i povlastice koje si dalo sestri Mariji Celesti. Molim Te da je htjedneš proslaviti i ovdje na zemlji; stoga Te po njenu zagovoru molim da mi udijeliš milost koju ponizno očekujem od Tvoga očinskog milosrđa. 

3 Slava Ocu, 1 Zdravomarija (Izvor)

Odmah ćemo se upoznati i s njenim posebnim duhovnim kćerima. U Brazilu se, naime, nalazi jedini samostan redemptoristkinja koje su ostale vjerne klasičnom rimskom obredu i staroj stezi svoga reda; Samostan Svetog Lica te Prečistog i Žalosnog Srca Marijina. Osnovala ga je u Nadbiskupiji Diamantina, 22. svibnja 1969., majka Marija Leticija od Milosrdne Djevice sa susestrama iz samostana Belo Horizonte, kako bi nastavile slijediti stara pravila. Kasnije su se preselile u Campos dos Goytacazes, a otuda su stigle u São Fidélis 28. prosinca 2003. Klauzura je u novom samostanu zatvorena 11. siječnja 2004. Koludrice su pod jurisdikcijom Personalne apostolske administrature sv. Ivana M. Vianneya, jedine takve u svijetu za vjernike, kler i redovnike privržene tradicionalnoj misi.

Sestre su pozvane biti živi spomen ili živa slika Isusova, nasljedovati njegov život i njegove krjeposti te nastaviti u svom životu misiju koju je Isus primio od Oca za spasenje svijeta po klanjanju, zahvaljivanju, pokori i molitvi. Kontemplativni su red, a dijele se na korske koludrice koje mole Božanski oficij i na koludrice konverze koje nemaju tu obvezu. Prvima postulatura i novicijat traju po jednu godinu, dok potonjima traju dvije godine. Nakon novicijata se polažu privremeni zavjeti na tri godine, a zatim vječni. Već na oblačenju za postulaturu kandidatica dobije ime, bijelu odjeću i veo, trnovu krunu i krunicu. Na zavjetima primi križ, plavi škapular, brevijar, prsten, crni veo, svijeću, krunu od cvijeća i opet krunicu. Zanimljivo je da umjesto rešetki koje ih odvajaju imaju rupičastu ploču. 

Sinovi Presvetog Otkupitelja o njima uređuju blog s obiljem lijepih fotografija iz njihove svakodnevice i s raznih svečanosti, te još jedan o uzornim koludricama u povijesti Reda Presvetog Otkupitelja. 

Slike: TRANSALPINE REDEMPTORISTS