srijeda, srpnja 22, 2015

APOSTOLA APOSTOLORVM

"Zaista, kažem, vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini- njoj na spomen." 
(Mt 26, 13)


Danas je blagdan sv. Marije Magdalene, pokornice. O prijeporu radi li se tu o jednoj ili više osoba i o argumentaciji zašto je jedna, pogledajte na ovim mjestima- 1, 2


U jednom od najljepših parkova u Njemačkoj, u Nymphenburgu kod Münchena, nalazi se kapela posvećena svetici koje se danas spominjemo. Nazvana je Magdaleneneklause (Magdalenina ćelija) i jedan je od najranijih primjera gradnje umjetnih ruševina u parkovima (1725.). Unutrašnjost je, kako se vidi na priloženim fotografijama, uređena tako da nalikuje na spilju. 


Na dan sv. Marije Magdalene se i danas okupljaju vjernici i uzimaju vodu koja tu teče. Barunica Auguste von Pechmann koja je bila u djetinjstvu oslijepila, uzimala je vodu kod Magdalenine kapele i vratio joj se vid.


Relikvije sv. Marije Magdalene nalaze se u njoj posvećenoj bazilici u francuskom gradiću Saint-Maximin-la-Sainte-Baume. Gradnja bazilike je počela između 1295. i 1316., a dovršena je 1532. i jedna je od najvažnijih crkvenih gotičkih građevina u Provansi. Svećenici koji se brinu o bazilici pripadaju Zajednici misionara Presvete Euharistije koju je 2007. u Paray-le-Monialu uspostavio glasoviti biskup Rey. To je dovoljan znak da se nasluti njihova otvorenost prema tradicionalnoj misi koju u bazilici, nedjeljom u 17.30, služi njihov svećenik S. Morin, zaređen u studenom 2014. 


Litanije sv. Marije Magdalene

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas


Sveta Marijo Magdaleno,
Uzore pokornika,
Koja si k Isusu donijela alabasternu posudu punu mirisne pomasti,
Koja si svojim suzama Isusu noge umila,
Koja si ih otirala svojom kosom,
Koja si noge Isusove prekrila cjelovima svete ljubavi,
Kojoj su bili oprošteni mnogi grijesi,
Koja si od mutne gline bila preobražena u jasni kristal,
Koja si iz prljavštine bila iznesena na svjetlo sunca,
Koja si bila preoblikovana u posudu krasote,
Sjajni biseru,
Plameni znače zemljama i pucima,
Razgorena žarom milosrdne ljubavi,
Ugodna Gospodinu,
Blago Srca Isusova,
Koja si odabrala bolji dio,
Koja si svojom molitvom postigla uskrsnuće svoga brata Lazara, koji je već četiri dana ležao u grobu,
Koja si ustrajala u vjernosti kod raspetoga Gospodina,
Jaka ženo,
Koja si ostala uz Gospodina i kad su učenici otišli,
Koja si bila prva među učenicima koja je vidjela Gospodina uskrsnula,
Kojoj je Gospodin znamenovao čelo svojom preobraženom rukom,
Apostolko apostolâ,
Apostolko Provanse,
Koja si godinama živjela od čudesa u strahotnoj gorskoj osami,
Koju su anđeli dnevice sedam puta u nebo uzdizali,
Posebna zaštitnice Reda braće propovjednika,
Ljubazna zaštitnice raskajanih grješnika,
Zaručnice nebeskoga kralja,
Da zavrijedimo s tobom, velika svetice, vijekom se radovati u blaženoj prisutnosti Božjoj,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

℣. Moli za nas sv. Marijo Magdaleno.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Udijeli nam, predobrostivi Oče, da kako je sveta Marija Magdalena iznad svega ljubeći našega Gospodina Isusa Krista, zadobila oproštenje svojih grijehâ; tako i nama kod Tvoga milosrđa postigne da prispijemo k vječnom blaženstvu. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.


Izvor: HEILIGE GEBETE UND ANDACHTEN, Notre-Dame des Neiges
Slike: WIKIMEDIA COMMONS, ea

četvrtak, srpnja 16, 2015

Karmelska baština

Karmelski obred zadnjih godina pobuđuje kod mnogih redovničkih zajednica karmelske duhovnosti zamjetan interes. Redovito se njime služe monasi karmelićani iz Wyominga te karmelićani pustinjaci i pustinjakinje koji su nastali u Brazilu, a sada se nalaze u Paragvaju i slijede način života kako ga je izložio bl. Franjo Palau (spisi na engleskom). Potonji odnedavno imaju i stranicu na engleskom jeziku. 

Ovim su se obredom koristili augustinski kanonici Svetoga Groba Jeruzalemskog, zatim ivanovci, templari i karmelićani. U službenim dokumentima karmelićana su ga zvali "obred braće Blažene Gospe od Gore Karmelske prema običaju crkve Svetoga Groba Jeruzalemskog". Najraniji dokaz da su ga karmelićani preuzeli potječe iz njihovih konstitucija iz 1281., usvojenih na Generalnom kapitulu u Londonu, što su ujedno njihove najstarije sačuvane konstitucije. Na internetu su dostupni članci koji govore o važnosti toga obreda nastalog na mjestu Kristova uskrsnuća za karmelsku duhovnost. 

Zanimanje za spomenuti obred javlja se i među samim karmelićanima starog opsluživanja, posebno među njihovim pustinjačkim samostanima, no do odobrenja generalnog priora za taj drevni obred ne dolazi se lako. Prvi put je takvo odobrenje svoga generalnog poglavara za javno služenje karmelskog obreda dobio obuveni karmelićanin otac Romaeus, 2012. godine (v. NLM 1, 2, 3, 4). U časopisu svoje redodržave opisao je kako je do toga došlo.

"Tajnica za molitvu i bogoštovlje Biskupije Albany iz New Yorka, gospođa E. Simcoe, pozvala me 2007. na susret u ured s članovima Društva sv. Josipa. Radi se o udruzi vjernika zainteresiranih za služenje tridentskog obreda. Tridentska se misa bila služila u crkvi Sv. Petra u Troyu u New Yorku svake nedjelje, no naišli su na neke poteškoće pa su zamolili mene da za njih služim latinsku misu. Odgovorio sam da ne znam tridentski obred, a kako sam karmelićanin, kad sam bio mlad, nikada nisam celebrirao misu prema tomu, već prema karmelskom obredu. Čak sam i zaređen prema karmelskom obredu jer je biskup reditelj bio obuveni karmelićanin, msgr. D. Lamont. Bio sam voljan pomoći, ali osjećao sam da trebam vremena kako bih ispravno naučio obred. Počeo sam celebrirati tridentski obred mjesec dana kasnije; svake druge nedjelje u crkvi Sv. Petra. Kroz to je vrijeme Biskupija Albany prolazila kroz 'Called to be Church'- proces spajanja, zatvaranja i povezivanja crkava. To je rezultiralo zatvaranjem crkve Sv. Petra, a tridentska je misa premještena u crkvu Sv. Josipa pod upravom obuvenih karmelićana. 'Missa cantata' se celebrira svake nedjelje, a tihe mise ponedjeljkom, srijedom i petkom.

Nakon što sam počeo redovito služiti misu prema tridentskom obredu, počeo sam se pitati: 'A što je s karmelskim obredom?'. Tako sam svog tadašnjeg provincijala M. Kissanea, OCarm., upitao kako bih mogao dobiti dopuštenje za taj obred. Nije znao, no rekao je da će saznati. Kontaktirao je Karmelsku kuriju i odgovorili su da im treba: 1.) pisani zahtjev od biskupa, 2.) pisani zahtjev od provincijala, 3.) izjavu da predsjedatelj [sic] zna latinski i 4.) da postoji skupina vjernika koja je izrazila želju za karmelskim obredom. Sve je to poslano u Rim. 


Nakon godinu dana, upitao sam našega novoga generalnog priora F. Millána, OCarm., očekuje li se uskoro odluka o mojem zahtjevu. Prošle su još dvije godine prije nego što sam konačno primio odgovor. Kad je otac Fernando ovog proljeća vizitirao Provinciju sv. Ilije, predao mi je pismo kojim me ovlašćuje da javno celebriram karmelski obred. U pismu stoji da se dopuštenje odnosi samo na mene i da se karmelski obred može služiti samo u karmelskoj župi Sv. Josipa u Troyu u New Yorku. Spomenuo je da će to biti prvi put što se zakonito celebrira karmelski obred otkad su se obuveni karmelićani 1972. prestali njime služiti. Sada je bilo vrijeme da ponovim gradivo. 

Najprije sam se obratio skupini koja pribiva tjednom služenju tridentske mise i upitao ih možemo li katkad celebrirati karmelski obred umjesto tridentskoga. Bili su entuzijastični. Zatim sam trebao pronaći knjige. Provincijalni pismohrana ima dosta primjeraka Karmelskog misala iz 1935. godine., objavljenog kad je generalni prior bio H. Doswald, OCarm., i jednu kopiju Karmelskog antifonala iz 1955. kad je generalni prior bio K. Lynch, OCarm. Naposljetku je trebalo uvježbati ministrante.


U mnogim biskupijama na Istočnoj obali se Uzašašće još uvijek slavi u četvrtak. Ove je godine [2012.] to bilo 17. svibnja. To je postao dan prve javne celebracije karmelskog obreda u četrdeset godina; na misi u 18.30. Jednom riječju, uzbudljivo.

Zašto sam tražio to dopuštenje? Ne zato da jednostavno budem drugačiji. Dovoljno je i to što sam redovito celebrirao tridenstski obred. Mislim da smo mi, karmelićani, mnogo napustili kad smo prestali rabiti karmelski obred. On je dio naše baštine, a to je lijepo nasljeđe. Primjerice, u Karmelskom su misalu latinske kolekte za karmelske blagdane posebno poetične. Karmelski je obred dio moje osobne povijesti. Bio je to obred moga ređenja i obred koji sam celebrirao tijekom prvih godina svoga svećeništva. Na primjer, jedinstvo euharistije sa zajednicom snažno je naglašeno kod obreda mira; misnik prvo poljubi patenu i kalež, a zatim, dok drži hostiju u lijevoj ruci, zagrli đakona i kaže: 'Habete vinculum pacis et caritatis, ut apti sitis sacrosanctis mysteriis Domini Nostri Jesu Christi' ('Primite [imajte] svezu mira i milosrđa da budete dostojni presvetih otajstava Gospodina našega Isusa Krista.'). Đakon, zatim, proslijedi mir- 'Pax tecum'- podđakonu i tako dalje k zajednici. Niti tridentski niti obred Pavla VI. ne izražavaju tako snažno svezu između euharistije i zajednice kao što to čini karmelski obred. Zaista divno.

Kakva je budućnost karmelskog obreda? To je stvar znanstvenika i liturgijskih stručnjaka- i vrijeme će pokazati. Meni je bilo predivno iskusiti u celebraciji, nakon toliko vremena, naš lijepi obred."

Izvor i slike: New Liturgical Movement, Carmelite Review (1, 2)

srijeda, srpnja 15, 2015

250

Signa apostolatus mei in multa patientia, in signis et prodigiis, et virtutibus.


Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj strpljivosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. 
(2 Kor 12,12)

Tristota godišnjica rođenja sv. Pompilija proslavljena je 2010. god. svečanom Pompilijanskom jubilejskom godinom, prošle se godine navršilo osamdeset godina njegove kanonizacije, a ove se godine obilježava dvjesto i pedeset godina od njegove smrti. Možda je baš zbog ove obljetnice od svibnja na YouTubeu dostupan cijeli film Ljubit ću uvijek koji je predstavljen u prošlogodišnjem postu o ovom iznimnom svetcu.

Slika: calasanziocampi.it

petak, srpnja 10, 2015

Narodni heroj

Papa je iz ruku predsjednika Moralesa primio "srp i čekić-raspelo" jednog ljevičarskog isusovca iz prošlog stoljeća. Dvaput: na medalji nazvanoj po tom isusovcu i u uvećanoj replici. Trebalo bi, dakle, povjerovati da nitko od odgovornih nije znao kako te stvarčice izgledaju. I dok se ponavlja priča o tomu što je tko znao, mislio i rekao- jer možda Papina opaska Moralesu prema glasnogovorniku Lombardiju i nije bila prijekor, već iznenađenje ("Nisam znao."- ne: "To nije u redu."), a i sâmo "srp i čekić-raspelo" ne mora biti kakav ideološki barjak, nego su bili izraz nade u dijalog (sic) između komunizma i Crkve (1, 2, 3...)- portal Katholisches.info se pozabavio auktorom čudnog raspela.

"[...]

Komunistički simbol srpa i čekića s Raspetim predstavlja 'simbiozu' 'socijalne zauzetosti i kršćanstva' i 'hommage' je španjolskom svećeniku Luísu Espinalu koji se istaknuo svojim 'angažmanom u socijalnoj borbi'. 'Morales je time mislio: socijalizam i kršćanstvo'- kaže 'Infovaticana'.

Novostvoreni simbol stavljen je oko vrata papi Franji kao privjesak na lancu (vidi sliku).


- Isusovac i marksist L. Espinal Camps

Luís Espinal Camps bio je španjolski isusovac i marksist koji je 1980. ubijen u Boliviji.

Rođen je 1932. u Kataloniji, 1949. pristupio je k isusovcima, 1962. zaređen za svećenika u Barceloni, 1963. postigao licencijat iz teologije, a zatim pohađao tečaj novinarstva i audiovizualnih medija na Katoličkom sveučilištu u Milanu. Glasi za nadarenog komunikatora.

Pod dojmom socijalnopolitičkog ljevičarskog pokreta u Latinskoj Americi, na vlastitu je želju 1968. otišao u Boliviju. Bilo je to vrijeme kad su se u Boliviji oko prevlasti hrvali lijevi i desni, kad su se u zemlji stvarale komunističke ljevičarske skupine, a malo prije toga bio ustrijeljen Che Guevara koji je s kubanskim gerilcima i sovjetskom potporom htio provesti oružanu revoluciju. 

Za razliku od ostalih latinskoameričkih zemalja, u Boliviji su se sve nedokučivije lijevi i desni u brzom ritmu smjenjivali u obnašanju vlasti.

- Borba na strani lijevih pokreta

Pater Espinal koji je sebe samoga shvaćao kao 'svećenika-radnika', ostao je u glavnom gradu La Pazu, gdje je s dvojicom drugih isusovaca živio u siromašnoj četvrti. Radio je kao filmski kritičar za dnevnik 'Presencia' i ostvario vlastitu emisiju na državnoj televiziji, u kojoj je izvještavao o 'svećenicima-radnicima' i emitirao intervjue s marksističkim gerilskim pokretom 'Ejército de Liberación Nacional' (ELN). Bolivijsko državljanstvo mu je dodijeljeno 1971. god. Od te godine do svoje smrti bio je suradnik isusovačkog radija 'Fides' i urednik vlastitog tjednika 'Aqui' kao glasnogovornik lijevog 'Narodnog pokreta'. Potpomagao je pokret rudara, 1976. osnovao je organizaciju za ljudska prava 'Asemblea de Derechos Humanos' i 1977. štrajkao glađu tražeći demokratizaciju.

Luís Espinal je pripadao cijelom nizu isusovaca koji su se u različitim oblicima približili marksizmu. Za razliku od subraće, nije prešao u oružanu borbu.

Kad je lijeva nacionalistkinja L. Gueiler Tejada iz pokreta 'Movimiento Nacionalista Revolucionario' tijekom međuvlađa vodila Boliviju, Espinal je 21. ožujka 1980. bio otet i ubijen. Nikada se nije moglo razjasniti jesu li počinitelje poslali narkokarteli, koji su kratko nakon toga podupirali diktaturu Luísa Garcíe Meze Tejada, ili nekog od brzo i katkad u krvi svrgavanih vojnih moćnika. Espinalove pristaše uzrok vide u njegovoj otvorenoj kritici amnestije za zločine tijekom obnašanja dužnosti predsjednika Banzera.

I tijekom Papina posjeta se višekratno ukazivalo na to da je Espinal bio ubijen samo dva dana prije nadbiskupa Oscara Arnulfa Romera. Pokušaj da se toga isusovca uvrsti u novu geopolitičku liniju svetaca.

- Na državnoj razini slavljeni kršćansko-marksistički 'Narodni heroj' 

Predsjednik E. Morales je 2007. godine proglasio 21. ožujka 'Danom bolivijske kinematografije' u spomen na p. L. Espinala. Papa Franjo molio je na mjestu gdje je pater Luís bio ubijen. Pri tom je katolički poglavar rekao:

'Dobra večer drage sestre i draga braćo,
zaustavio sam se ovdje da vas pozdravim i da podsjetim. Da podsjetim na jednog prijatelja, jednoga našeg brata, žrtvu interesa koji nisu htjeli da se bori za slobodu Bolivije. Pater Espinal je propovijedao evanđelje, a to je evanđelje smetalo i stoga su ga uklonili. Ostanimo trenutak u tihoj molitvi, a zatim molimo svi zajedno.'"

Infovaticana tumači da je Morales Papi dao jedno od odlikovanja koje se dodjeljuje onima koji ispovijedaju neku religijsku vjeru i ističu se u obrani siromašnih, marginaliziranih i bolesnih. Nazvano je po Espinalu.

"Međutim, otac Luís Espinal je u svoje bolivijsko vrijeme prvenstveno privlačio pozornost oštrom kritikom Crkve i svojim simpatijama za revolucionarne, marksističke pokrete. Tjednik 'Aquí' koji je bio osnovao 1979., još ga i danas slavi kao 'mučenika', 'narodnog heroja' i 'simbola' teologije oslobođenja. Za svoje je pristaše Luís Espinal- a tako ga od predsjednikovanja E. Moralesa časti i službena Bolivija- lijevi simbol u borbi protiv fleksibilno definirane 'desnice'.

Više je organizacija papi Franji predalo pismo u kojem su izrazile želju za beatifikacijom L. Espinala."

Izvor i slika: Katholisches.info/Infovaticana.com

utorak, srpnja 07, 2015

Osma obljetnica

Osma je obljetnica motuproprija Summorum Pontificum. Na hrvatskom je jeziku zadnjih tjedana o tom važnom dokumentu bilo govora i u vijestima Hrvatskog programa Vatikanskog radija. Povod su bile godišnja Konferencija Summorum Pontificum na Angelicumu (1) i poruka kard. Saraha drugoj konferenciji, Sacra Liturgia, u kojoj piše da je papa Franjo od njega zatražio da nastavi "dobro djelo u liturgiji" koje je započeo papa u miru (2). Vrijedan je pozornosti i razgovor s mladim latinistom o latinskom kao govornom jeziku (3). 

U izvještaju o prvoj konferenciji naveli su riječi biskupa Schneidera da "biskupima ne bi trebala biti samo dužnost omogućiti svojem stadu da se okoristi blagom stare liturgije, već da bi im to trebao biti povod radosti". No, kod nas još uvijek čekamo dan kad će zamolba za tradicionalnom misom biti kod odgovornih povod za radost.

Svakako na današnji dan treba spomenuti jednu lijepu vijest; jednom od najpoznatijih članova franjevaca Bezgrješne završilo je vrijeme progonstva i postao je župnikom u Engleskoj (na fotografiju drži pločicu s početkom Ivanova evanđelja). Jedino što se još može dodati članku koji slijedi je njihova obavijest iz župnog biltena kojom mole donacije u hrani i drugim potrepštinama, te zahvaljuju za već primljeno (4). Ne radi se ni o kakvoj izvanrednoj situaciji, nego je to odraz njihova življenja zavjeta siromaštva i pouzdavanja u Providnost. Franjevci i franjevke Bezgrješne nikad ne idu po trgovačkim centrima u kupnju, nego jedu isključivo ono što im se daruje (v. Riscossa Cristiana).


"Otac S. Lanzetta, jedna od briljantnih glava franjevaca Bezgrješne, imenovan je župnikom Svete Marije u Gosportu u Engleskoj. Već se nekoliko tjedana nalazi tamo i župu u kojoj se do sada služila samo nova misa, pretvara u dvoobrednu. Kraj njegova progonstva se poklapa s agonijom i smrću povjerenika Volpija. Otac Lanzetta je bio jedna od prvih žrtava povjereničke uprave toga mladog reda. Kongregacija za redovnike je 11. kolovoza 2013. njemu i svim svećenicima Reda zabranila celebraciju svete mise prema tradicionalnom obredu. U to je vrijeme otac Volpi kao povjerenik preuzeo kontrolu nad Redom.

- Od Firence preko Tirola do Engleske

Početkom jeseni 2013. smijenjeni su svi vodeći članovi Reda i razriješeni svojih zadaća. Tada je Lanzetta kao župnik Svih svetih u Firenci trebao napustiti svoju župu do 4. listopada, no zbog birokratskih poteškoća je dobio odgodu do 21. listopada. Dok su ostali poslani u progonstvo u Latinsku Ameriku, Afriku ili Aziju, njegovo je mjesto egzila postao jedini samostan Reda na njemačkom govornom području.

Otada je vodio povučeni život u samostanu u tirolskom Kitzbühelu. To je vrijeme iskoristio za habilitaciju kod poznatog njemačkog dogmatičara i mariologa Manfreda Haukea na Bogoslovnom fakultetu u Luganu. Rad nosi naslov 'Drugi vatikanski koncil- pastoralni koncil. Hermeneutika koncilskih doktrina'. Iako nije poznato zašto povratak svećenika koji je djelovao u Italiji vodi preko Engleske k tradicionalnom obredu, vijest svakako raduje.

- Izgradnja dvoobredne župe

Prema internetskoj stranici Biskupije Portsmouth u južnoj Engleskoj, o. Lanzetta će preuzeti župu 8. rujna 2015., na svetkovinu Rođenja Marijina. Zapravo se još od Tijelova nalazi na svom novom odredištu i već obavlja župničke zadaće. U gosportskom župnom listiću ga već tako nazivaju. U toj župi koja je prije nekoliko tjedana povjerena franjevcima Bezgrješne pod vodstvom o. Lanzette, nastanit će se i franjevke Bezgrješne. Novi župni listić navodi da će se od sljedećega tjedna u župi Sv. Marije svete mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda služiti od ponedjeljka do petka u 7 ujutro, a subotom u 9.30; 'svi se srdačno pozivaju'. Nedjeljna tradicionalna misa nije još predviđena, no to bi moglo biti samo pitanje vremena. Otac Lanzetta k tomu nudi tjedno uvođenje u tradicionalni oblik svete mise, tako će od novoobredne nastati dvoobredna župa."

srijeda, srpnja 01, 2015

Duhovni prijatelji

"Strogo nalažem svoj braći da nipošto ne primaju denara ili novaca ni sami ni po posredniku. Za potrebe bolesnika i za odijevanje ostale braće neka se sami ministri i kustodi pomnjivo brinu preko duhovnih prijatelja- prema prilikama mjesta i vremena i prema hladnoći kraja, kako vide da potreba zahtijeva. Ali uvijek tako kako je rečeno: da ne primaju denara ili novaca."

Nakon jučerašnje vijesti o novom povjereniku franjevaca Bezgrješne, danas doznajemo za još jednu važnu vijest. ANSA javlja da je talijanski sud vratio laičkim udrugama franjevaca Bezgrješne pravo na raspolaganje njihovim nekretninama. Tako su odbačene optužbe koje je bio lansirao pokojni povjerenik o zloporabi vremenitih dobara Reda.

U skladu s Pravilom svetog Franje, franjevci Bezgrješne- kako bi što vjernije nasljedovali uboštvo Asiškog Siromaška- nemaju niti privatnoga niti zajedničkoga vlasništva. Sve posjeduju njihovi duhovni prijatelji koji se skrbe za njihove potrebe. To je njihovo oslanjanje na Providnost i život u autentičnom siromaštvu mnogima bilo trn u oku, posebno onima koji se pozivaju na isto pravilo, ali ga shvaćaju na daleko labaviji način pa su franjevce Bezgrješne nastojali normalizirati tj. napraviti od njih svoju presliku.

Osim preferiranja tradicionalne mise, mnogima je u crkvenom establišmentu smetala također njihova kolbeovska borba protiv masonerije, interpretacija Koncila na benediktovski način, dakle borba protiv škole koja promiče zloglasni duh Koncila, zatim naglašeno marioljublje itd. (Riscossa Cristiana).

Sve to objašnjava onako žestoke postupke pokojnog povjerenika o kojima smo čitali od 2013.- zatvaranje brojnih samostana, premještaji braće, zabrana suradnje u časopisima i izdavačkoj kući koje vode franjevke Bezgrješne, osveta i napomene biskupima koji su izlazili ususret progonjenoj subraći, suspenzija vlastitih laičkih udruga pa čak i uništenje vlastitog sjemeništa. Sve kako bi nestala jedinstvena karizma koju žive i šire franjevci Bezgrješne. Sudska odluka o kojoj danas pišu agencije i razni portali, barem je neka mala zadovoljština za nepravedno optužene.

"Avellinski sud naredio je da laičke udruge povezane s Kongregacijom franjevaca Bezgrješne ponovo mogu slobodno raspolagati svojim nekretninama. Time se ništavnom pokazala još jedna od kolportiranih optužaba koje su se širile protiv bivšeg vodstva franjevaca Bezgrješne i samog utemeljitelja S. Manellija, koje je Vatikan smijenio.

Nekretnine je državno odvjetništvo Avellina bilo zaplijenilo nakon žalbe u međuvremenu preminuloga apostolskog povjerenika Volpija. Kad je ova tradicijska kongregacija u ljeto 2013. bila stavljena pod komesarsku upravu, povjerenik i pobunjenici koji su dospjeli na vrh Reda morali su ustanoviti da se različite nekretnine ne nalaze izravno u vlasništvu te redovničke zajednice, nego da pripadaju njima bliskim laičkim udrugama.

[...]

Nad njima povjerenik nije imao utjecaja, a također niti nad nekretninama. Kako bi ipak posegnuo i za njima, počelo se spekulirati o navodnim nezakonitim prijenosima imovine. Navodne anomalije su se protekle dvije godine neprestano navodile kao povod zbog kojeg je Rim bio naredio komesarsku upravu. Službeno, pak, Vatikan do danas nije obznanio nikakav razlog za tako radikalan zahvat u život tog reda.

Nadležno sudište je sada utvrdilo da ne postoje nepravilnosti i naredilo odmrzavanje zaplijenjenih nekretnina čija je vrijednost oko 30 milijuna eura. [...]"