nedjelja, studenoga 30, 2014

Nauk i stega

Excita, quaesumus, Domine, potentiam tuam, et veni: ut ab imminentibus peccatorum nostrorum periculis, te mereamur protegente eripi, te liberante salvari: Qui vivis.


Pokreni, molimo, Gospodine, svoju silu i dođi, da nas od pogibli naših grijeha, što nam prijete, tvoja zaštita izbavi, tvoje oslobođenje spasi: Koji živiš.
(I. došašća)


Zadnji je dan studenog i već smo u došašću. Protekli je mjesec u blogosferi svakako obilježio premještaj kard. Burkea na novu službu zaštitnika Malteškog reda (1, 2). 

Nekoliko dana prije toga, kako je bilo najavljeno, služio je svečanu pontifikalnu svetu misu u Beču na blagdan sv. Karla Boromejskog. Bolje fotografije su dostupne na stranici UV Austria. Iako sv. misa nije bila najavljena na razini tamošnjih župa ili nadbiskupije (jedna župna najava je brzo nestala), nego pretežno po blogovima, okupio se popriličan broj vjernika, ali također dijecezanskih svećenika i članova tradicijskih družbi apostolskog života. Vitezovi Reda Gospe od Milosrđa pratili su kardinala kao svojevrsni pobočnici, a od redovnika se prema habitu moglo prepoznati benediktince, cistercite, premonstrate, kanonike sv. križa s crvenom zvijezdom. Nisu svi svećenici sudjelovali u svečanom ulasku, nego su neki više-manje incognito sve pratili iz lađe kao i svećenici Piova bratstva. Redovnice Marijine arke nisu mogle proći nezamijećeno, a sudjelovale su i na predstavljanju knjige kojoj je kard. Burke jedan od suauktora. 

Snimka s predstavljanja knjige Ostati u istini Kristovoj nalaze se na portalu Gloria.tv, zajedno s uvodom dom E. Waldsteina i predavanjem dr. T. H. Starka o Problemu povijesnosti u misli W. Kaspera i utjecaju njemačkog idealizma koje je dostupno na UV Austria i u pisanom obliku

Prije same propovijedi upućujem na još jedan lijep video kardinalova posjeta gradiću San Nicandro Garganico koji svjedoči o njegovoj omiljenosti, ljubaznosti i pobožnosti.

Propovijed R. L. kard. Burkea na blagdan sv. Karla Boromejskog u bečkoj Karlskirche, 4. studenog 2014. (Ef 3, 8-12, Mt 25, 14-23):

"Hvaljen budi Isus Krist!
Uvijeke, amen!

Posebno mi je zadovoljstvo prinijeti svetu misnu žrtvu na blagdan sv. Karla Boromejskog u ovoj veličanstvenoj crkvi koja je posvećena našem Spasitelju i njegovu uzornom velikom svećeniku, svetom Karlu Boromejskom.

Izvanredna ljepota ove crkve odražava još veću izvanrednu svetost života sv. Karla, herojskog pastira koji je provodio dovršenje izvanrednog djela Tridentskog koncila, kao i provedbu njegova nauka i stege na spasenje mnoštva duša. Sama crkvena građevina kao i njeno umjetničko uređenje nadahnjuju nas da dublje motrimo život sv. Karla, kao i da stremimo nasljedovanju njegove herojske svetosti u okolnostima našega svakodnevnog života, prvenstveno time što Bogu prinosimo naše štovanje 'u duhu i u istini'.[1]

Prinošenje svete misne žrtve je najviši izraz života u Kristu koji dijelimo sa sv. Karlom i sa svima svetima. Krist koji u slavi sjedi s desne Očeve, u euharistijskoj žrtvi ponovo silazi na oltare naših crkava i kapela, da opet uprisutni svoju golgotsku žrtvu. Prebivajući s nama, iz svojeg slavnog probodenog Srca izlijeva na nas sedam darova Duha Svetoga, da nas upravlja i jača za svaku pobožnu i svetu misao, riječ i djelo.

Dok sada promatramo život sv. Karla Boromejskog u svezi s euharistijskom žrtvom, želimo se posebno okrenuti pohvali velikog svećenika kako je nalazimo u Knjizi Sirahovoj. Sveto nam štivo kaže: "nitko mu u slavi nikad nije bio/ ravan;/ on je čuvao zapovijed Svevišnjega".[2] Veličina velikog svećenika ovisi o pozornosti koju obraća na onaj zakon koji je upisan u srce svakog pojedinog čovjeka i kojeg nam, objašnjena i prosvijetljena po nadahnutoj Kristovoj riječi, izlaže Crkva. 

Dok se najuzvišenije djelatnosti velikog svećenika sastoje u učenju otajstava vjere i u njihovom uprisutnjenju po sakramentima, prvenstveno u prinošenju svete mise, on je prvi određen da te svete čine vrši uređenjem svoga vlastitog života u skladu s božanskim zakonom. Sveti Karlo Boromejski razumio je da su nauk i stega Crkve nenadomjestivi uvjeti za susret s Kristom, kao i dnevno obraćenje našeg života Kristu time što ga nasljedujemo na jedinom putu koji vodi k vječnomu životu: križnom putu.[3] Stoga se mogao tako herojski truditi oko dobrog dovršetka Tridentskog koncila i isto tako nakon njegova okončanja, oko provedbe njegovih zaključaka u stadu koje je bilo povjereno njegovoj svećničkoj skrbi; najprije u Rimu, a zatim u Milanu.

Sveti je Karlo znao da je milost svetih redova koje je bio primio u mladoj dobi, preobrazila njega i njegove osobne darove, tako da je u ispunjavanju svojih velikosvećeničkih zadaća potpuno pripadao Kristu. Biti opskrbljen takvim darom milosti, zahtijevalo je da sv. Karlo bude pažljiv i prema najmanjem detalju svoje svećeničke službe, da bi mogao biti vjeran, velikodušan i čist liječnik duša. On je dobro shvatio značenje usporedbe o talentima kojom nas naš Gospodin poučava da povjerene nam talente- bilo ih pet, dva ili jedan- pozorno koristimo u službi za Gospodara. Takva pozornost iz ljubavi, čak prema najmanjim stvarima, i naš je put prema radosti i miru u našem sadašnjem životu kao i u budućem. Tako smijemo i mi razumjeti Gospodarove riječi svom sluzi: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'.[4]

Dom Prosper Gueranger ovako opisuje rani poziv sv. Karla da pomogne svom ujaku papi Piju IV. u djelu obnove Crkve pred nasilnim prijelomom protestantskog prevrata:

'Karlo nije oklijevao. Vjera koja mu je nadomjestila nedostatak iskustva, otvorila mu je uvid da se Rim prvi, kao brana nepodijeljene istine koje je čuvar, mora suprotstaviti poplavi zabluda koje su prijetile da poplave čitav svijet.'[5]

Sveti se Karlo tako posvetio crkvenoj stezi da vjernici, počevši s njim samim, odlučno usvoje puninu života u Kristu po nauku vjere, božanskoj liturgiji i vršenju krjeposti.

Dom Gueranger u pogledu na obnovu koju je zahtijevao Tridentski koncil, ovako opisuje službu sv. Karla za Pija IV.:

'Dao je revidirati liturgijske knjige i sastaviti Rimski katekizam. Ali iznad svega je on sam u svemu bio živi primjer obnovljene stege, i tako si stekao pravo da svoj žar usmjeri za druge ili protiv njih. Grad Rim je po njegovoj inicijativi spasonosne obnove postao prvi istaknuti primjer.[6]

Nakon što je bio dovršio svoju zadaću u Rimu, preuzeo je na sebe obnovu Crkve u Milanskoj nadbiskupiji, čiji je postao nadbiskup. Neumorno je nadgledao svaki detalj crkvenog života u skladu s odredbama Tridentskog koncila. 

Dok danas celebriramo svetu misu u izvanrednom obliku rimskog obreda, misli nam same lete na način na koji se sv. Karlo s velikom energijom trudio očuvati neusporedivu ljepotu obreda sv. mise prema namisli Tridentskoga koncila. Sveti Karlo nije samo shvaćao da je pozorna skrb oko životne stege osnova pravog bogoštovlja, nego je u isti mah primijetio kako se osebujna ljepota obreda svete mise odražava u ljepoti krjeposnoga života, života čiste i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjemu. S obzirom na to, svetac je dao vjernicima detaljne upute o tomu kako bi crkvene građevine trebale biti uređene, da religijska umjetnost i arhitektura služe tajni vjere.[7] Dovoljno se prisjetiti smještanja svetohraništa u središte svetišta, divnog razvitka koji potječe od našeg svetca.[8]

U ovim danima meteža u svijetu kao i u Crkvi, nećemo propustiti moliti zagovor sv. Karla Boromejskog za naše biskupe, da slijedeći 'zakon Svevišnjega' i po svojoj vjernoj pozornosti i za najmanje detalje u skrbi za svoje stado, vode mnoge duše k vječnom životu. Na poseban način želimo moliti također za to da se njihova budnost okrene svetoj liturgiji i da ona za njih same i za sve povjerene njihovoj duhovnoj skrbi postane izvor čiste i nesebične ljubavi za Boga i bližnjega. Sveti Karlo Boromejski, moli za sve nas da po usvajanju zdravoga katoličkog nauka i stege mognemo napredovati u kristolikosti.

Sveti papa Ivan Pavao II. nas je slažući se sa svojim svetim imenjakom Karlom Boromejskim podsjetio, da pred velikim izazovima našeg vremena nećemo spasiti sebe ili svijet pronalazeći 'neku čarobnu formulu', ili 'novi program'.[9] Nedvosmisleno je izjavio:

'Neće nas spasiti neka formula, nego Osoba po obećanju koje nam je dala: 'Ja sam s vama.''[10]

Sveti nas je papa podsjetio na to da je program kojim djelotvorno možemo pristupiti velikim duhovnim izazovima našeg vremena, na koncu, sâm Isus Krist koji za nas živi u svojoj Crkvi. Papa dalje tumači: 'Program već postoji: postoji oduvijek, sastavljen od evanđelja i od žive tradicije. Konačno, u samom Kristu ima svoje središte. Njega treba upoznati, ljubiti i nasljedovati, da u Njemu možemo živjeti život Presvetoga Trojstva i s njim dati povijesti novo obličje dok se ne ispuni u nebeskom Jeruzalemu. Taj se program ne mijenja s promjenom vremena i kultura, iako zbog pravog dijaloga i djelotvorne komunikacije uzima u obzir vrijeme i kulturu.[11]

Ukratko, program koji nas vodi k slobodi i sreći je za svakoga od nas svetost života u skladu s našim životnim staležom. Neka nam sv. Karlo Boromejski bude veliki učitelj i zagovornik u tomu da sve savršenije odgovaramo našem pozivu na svetost. Otvorimo, dakle, sada naša srca, ujedinjena s Bezgrješnim Srcem Majke Božje, k preslavnom probodenom Srcu Isusovu koje nam se otvara u euharistijskoj žrtvi. Uzdignimo Srcu Isusovu nakane Crkve u naše dane, prvenstveno nakanu vjerne predanosti nauku i stezi, također u najmanjim stvarima. U Euharistijskom Srcu Isusovu će naša srca, kao što je bilo srce sv. Karla, biti izliječena od grijeha i raspaljena odanošću prema stezi po kojoj dnevice rastemo u ljubavi prema Bogu i našem bližnjemu.

Srce Isusovo, spase svih koji se pouzdaju u Tebe, smiluj nam se!
O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!
Sveti Karlo Boromejski, biskupe i priznavatelju, moli za nas!



BILJEŠKE:
[1] Iv 4, 24
[2] Sir 44, 19-20
[3] usp. Mt 16, 24
[4] Mt 25, 21 i 23
[5] 'Charles n’hésita pas. Appelant la foi au secours de son inexpérience, il comprit qu’au déluge d’erreurs sous lequel le monde menaçait de périr, Rome se devait avant tout d’opposer comme digue l’intégrale vérité don’t elle est la gardienne; …'. Prosper Guéranger, L’Année Liturgique, Le Temps après la Pentecôte, Tome VI, 11ème éd. (Tours: Maison Alfred Mame et Fils, 1925., str. 210. 
[6] 'La revision des livres liturgiques, la rédaction du Catéchisme romain l’eurent pour promoteur. Avant tout, et sur toutes choses, il fut l’exemplaire vivant de la discipline renouvelée, acquérant ainsi le droit de s’en montrer envers et contre tous l’infatigable zélateur. Rome, initiée par lui à la réforme salutaire où il convenait quélle précédât l’armée entière des chrétiens, se transforma en quelques mois.' Id., str. 213.
[7] Carolus Borromeo, Instructionum Fabricae et Supellectilis Ecclesiasticae, Liber II, ed. Massimo Marinelli (Città del Vaticano: Libreria Editrice Vaticana, 2000).
[8] Id., str. 37-38.
[9] 'formulam veluti 'magicam' … excogitando 'novo consilio'. Ioannes Paulus PP. II, Epistula Apostolica Novo Millennio Ineunte, 'Magni Iubilaei anni MM sub exitum,' 6 Ianuarii 2001, Acta Apostolicae Sedis 93 (2001), 285, br. 29. 
[10] 'Nullo modo: servabit nos nulla formula, verum Persona una atque certitudo illa quam nobis Ipsa infundit: Ego vobiscum sum!' Ibid., 285, n. 29.
[11] 'Iam enim praesto est consilium seu 'programma': illud nempe quod de Evangelio derivatur semper vivaque Traditione. Tandem in Christo ipso deprehenditur istud, qui sane cognoscendus est, diligendus atque imitandus, ut vita in eo trinitaria ducatur et cum eo historia ipsa transfiguretur ad suam usque in Hierosolymis caelestibus consummationem. Institutum enim hoc, variantibus quidem temporibus ipsis atque culturae formis non mutatur quamvis rationem quidem habeat temporis et culturae, ut verum instituat diverbium efficacemque communicationem.' Id., 285-286, br. 29."

Izvor: UV Austria
Slike: ea, splendor

ponedjeljak, studenoga 24, 2014

AMDG Minimorumque Ordinis

Iako su prilično star red, minimi sv. Franje Paulskog jučer su dobili svoga tek drugog svetca. Papa Franjo je, među ostalima, kanonizirao Nikolu iz Longobardija, brata oblata Reda najmanjih.


Svetac je rođen 10. siječnja 1650. u skromnoj obitelji na tirenskoj obali i kršten kao Ivan Krstitelj Klement. Redovito je išao na sv. misu i tjedno se ispovijedao. Čak je i u vrijeme radova u polju s motikom uvijek držao u ruci i krunicu. 


Najprije je bio svjetovni trećoredac Reda minima i na sve djelovao svojim primjerom pobožna i radišna vjernika. Budući da je bio velika potpora roditeljima, nisu se složili s njegovom odlukom da uđe u samostan. Pokorio se njihovoj volji, ali je izgubio vid. Tek su tada roditelji spoznali što su učinili i dali su mu svoj pristanak, a s njim mu se vratio i vid.

U Red je ušao kao redovnički oblat. Bio je kuhar, vratar, vrtlar, sakupljač milostinje... u raznim samostanima svoga reda; u Longobardiju, San M. Argentanu, Cosenzi, Spezzanu della Sili, Pauli, Rimu. 

Bio je glasovit kao čudotvorac i kao vjeroučitelj, a životopisci ističu i njegovo hodočašće u Loreto kako bi molio Gospin zagovor za oslobođenje Beča od Turaka. 


Nikada nije propuštao pomoći siromasima i potrebitima, a među njegovim je pobožnostima bila i pohod sedmerima rimskim crkvama. Imao je snažna mistična iskustva i ekstaze. Treba posebno naglasiti da je bio veliki štovatelj i razmatratelj otajstva Presvetoga Trojstva. 


Doživio je i transverberaciju- iskustvo koje dijeli sa sv. Franjom Asiškim, sv. Terezijom Avilskom ili u novije vrijeme sa sv. Piom iz Pietrelcine- anđeo mu je užarenom strjelicom probo srce.


Minimi žive životom vječne korizme. Tomu je svetac dodavao oštra bičevanja i druga kroćenja tijela da bi se duh bez zaprjeka mogao uzdignuti i napredovati na putevima Božjim.

U poniznosti je bio bez premca. To dokazuje zgoda kad ga je provincijal pred svima prekorio kako bi ga iskušao: "Fra Nikola, beskoristan si! Nedostojan si službe sakristana!". Obraćajući se drugima, dodao je: "Nije dobar ni za što, osim da čisti kopita konjima". Fra Nikola je na koljenima prihvatio prijekor i s uobičajenom vedrinom otišao u štalu čistiti konjima kopita, "dajući svima primjer iskrene poniznosti i hitre poslušnosti".


Iskazivao je posebnu pozornost bolesnima. Jednom se dogodilo da je tromjesečno dijete čudesno progovorilo da zahvali svetcu iz Longobardija za vraćeno zdravlje. Kad mu je povjerena briga za proširenje jedne crkve, ljudi su radili ne tražeći plaću. Jedina im je nagrada bila osjećaj što prijateljuju s Božjim čovjekom.

Svetac je tako živeći korizmenim životom u redu sv. Franje Paulskog, dospio 1709. do vječne nagrade. Posljednje pomazanje primio je 2. veljače iste godine i sljedećeg dana preminuo govoreći: "Raj, raj...".


Povodom njegove kanonizacije, Red najmanjih je pokrenuo internetsku stranicu na kojoj se nalaze molitve i razni članci o novom svetcu. Misa na čast Nikoli iz Longobardija, još kao blaženiku, nalazi se ovdje. Preveo sam sljedeće litanije, sa zaključnom molitvom iz spomenute mise.

Litanije sv. Nikole iz Longobardija, OM

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Nikola iz Longobardija,
Sveti Nikola, ogledalo poslušnosti,
Sveti Nikola, ponizni među poniznima,
Sveti Nikola, oblate minima,
Sveti Nikola, uzore pokore,
Sveti Nikola, apostole onih koji su posljednji,
Sveti Nikola, prepun Presvetoga Trojstva,
Sveti Nikola, glasniče Oca nebeskoga,
Sveti Nikola, veliki djelitelju milostî,
Sveti Nikola, vjerni sine sv. Franje Paulskoga,
Sveti Nikola, diko Reda najmanjih,
Sveti Nikola, tješitelju utamničenih,
Sveti Nikola, koji si u naručju držao Dijete Isusa,
Sveti Nikola, čije je srce probo anđeo,
Sveti Nikola, svetče među svetcima,
Sveti Nikola, koji se nisi umarao pomažući bolesnima,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

℣. Moli za nas sv. Nikola iz Longobardija.
℞. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.

Bože, izvore milosrđa, krjeposti i nagrado pokornika koji si uzdigao blaženoga Nikolu do razmatranja otajstva vječnoga Trojstva, i učinio ga čudesnim u mrtvljenju i milosrđu prema siromasima; podaj nam, po njegovu primjeru i zagovoru, da s njim sudjelujemo u životu vječnomu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


Izvor: sannicolasaggio.it (1, 2)
Slike: Facebook/PdV, Facebook/San N. Saggio, cofrades.sevilla.abc.es

ponedjeljak, studenoga 17, 2014

Od jednog do drugog

Iz novog članka poznatog vatikanista M. Tosattija doznajemo za do sada nepoznat detalj sa zasjedanja talijanskih biskupa u Asizu, tijekom kojeg je Papin pouzdanik msgr. Forte pretrpio težak poraz

Riječ je o prisutnosti povjerenika Volpija zaduženog za prekrajanje Kongregacije franjevaca Bezgrješne. "Prema onomu što su izvijestili izvori dostojni najvećeg povjerenja, povjerenik se približavao čas jednom, čas drugom biskupu, s namjerom da ih odgovori, da tako kažemo, od primanja u svoje dijeceze redovnika koji se ne prepoznaju u novoj upravi reda koju vode povjerenik i posebno tajnik i glasnogovornik reda o. A. Bruno." (San Pietro e dintorni)

Auktor podsjeća da nikada nisu bili izneseni jasni razlozi za uvođenje komesarijata osim optužbe za kriptolefebvrističko skretanje. Posebno je okrutno to što su u novom milosrđu redovnici prisiljeni ostati u represivnom ozračju. Ne samo da se spriječilo osnivanje nove kongregacije u okviru Ecclesiae Dei, nego ne žele niti pojedinačno otpustiti redovnike u razne biskupije (vidi post Može i gore).

Na to se osvrće i ugledni novinar: "zbog čega bi jedan redovnik koji se više ne osjeća sposobnim nastaviti djelovati u svojoj kongregaciji morao biti gotovo prisiljen ostati u njoj, umjesto da daje svoj svećenički doprinos u nekoj dijecezi, i to u trenutku u kojem zvanja ne cvatu". (San Pietro e dintorni)

Nakon manipuliranja i cenzuriranja biskupa na Sinodi, ovo je još jedan primjer pritiska zbog kojeg Rorate caeli piše da se Crkva nikad nije više osjećala kao diktatura (RORATE CÆLI). Ipak, Forteov neuspjeh, zatim izbor predstavnika Američke biskupske konferencije na Sinodi sljedeće godine, otpor poljskih i ganskih biskupa, znaci su da još ima onih koji su spremni braniti nepromjenjivi nauk i nasljeđe Benedikta XVI. i osobito Ivana Pavla II. u moralnim pitanjima. Franjin autoritarni pristup, prema Rorateu, tako sve više odbija ne samo konzervativne, nego i biskupe koje svrstavaju među umjerenjake.

subota, studenoga 15, 2014

Sacellum sancti Stanislai

Toma nas poziva na devetnicu molitve krunice za nastavak svete mise po klasičnom rimskom obredu u Zagrebu i malo svjedočanstvo o njenom značenju u našem životu. Kao poticaj za molitvu svetog ružarija neka nam posluži primjer svetog imenjaka našega pokojnog misnika (1, 2).


Budući da je prekjučer bio spomendan sv. Stanislava Kostke, prenosim nekoliko slika stana u kojem je svetac živio od 1566. sa svojim bratom dok je pohađao isusovačku školu u Beču (1564.-1567.). U toj mu se sobi dok je bio bolestan ukazala sveta Barbara s dva anđela i donijela mu svetu pričest, a zatim i Presveta Djevica koja mu je u ruke stavila Malog Isusa i- budući da je tada još dvojio o izboru zvanja- rekla mu da je Spasiteljeva želja da pristupi k isusovcima (3, 4).


Oba su događaja prikazana na oltarnoj slici. Neka nam svetac izmoli bar još jednog Stanislava; možda ne imenom, ali svakako svećenika koji će nastaviti službu našega pokojnog duhovnika. 


O ovom svetcu i krunici pisao je u jednoj knjižici patnik o. Manelli. U njoj stoji da bi sv. Stanislav dirnuo ljude koji su ga vidjeli kako klečeći moli krunicu te "nježnim načinom i punim vjere" zaziva svoju nebesku Majku kao da se stvarno nalazi pred njom i gleda je. (5)


Nešto dalje spominje da na samrti svetac više nije mogao moliti ružarij, ali je ipak držao krunicu u ruci.


Kad mu je netko od nazočnih predložio da je ostavi ako ne može moliti, odgovorio je da je to "predmet moje Gospe... tješi me i što je samo držim". Tako je i umro, a braća su mu je nakon smrti omotala oko ruku. (Isto)

Slike: splendor, ea

petak, studenoga 14, 2014

Otvorena vrata

Brazilski se biskupi žale na nedostatak svećenika. Oni iz tradicijskih ustanova im očito nisu dovoljno prikladni, pa se ozbiljno nastoji oko uvođenja oženjenih svećenika. O tomu je još početkom godine govorio biskup Kräutler, a krajem listopada M. Tosatti.

Kardinal Brandmüller bi rekao da je "postavljanje u pitanje i nepoštivanje celibata u prošlosti uvijek išlo ruku pod ruku s drugim simptomima propadanja Crkve". Kako u prošlosti, tako i danas.

"Papa je prošloga 7. studenog u Svetoj Marti primio C. kard. Hummesa. Bivši prefekt Kongregacije za kler danas je delegat Brazilske biskupske konferencije za Amazoniju. Je li samo 'dugogodišnje prijateljstvo', kako kaže Njemački odjel Vatikanskog radija, razlog što se tako redovito susreću ili se nešto zbiva u žbunju Amazonije?

Hummes koji je od 1998. do 2006. bio nadbiskup São Paula, prema Papinoj izjavi, bio je taj koji mu je predložio da si uzme ime Franjo. Novi prvosvećenik htio ga je u svakom slučaju uza se na središnjoj loži kad se prvi put pokazao svijetu i spada u uži krug 'popemakera'/'Papstmachera' sadašnjega pontifikata.

- Da homobraku i svećenicama- ne celibatu i 'pretkoncilskoj slici svećenika'

Hummes, uostalom, nije samo papinski šaptač, nego je poznat i po svojim heterodoksnim pogledima. Prošloga se 27. srpnja u brazilskom dnevniku 'Zero Hora' izjasnio za 'homobrak', svećenice i ukidanje celibata. Isto tako, protivio se pokušaju Benedikta XVI. da proglasi zaštitnikom svih svećenika sv. Župnika Arškog- 'pretkoncilsku sliku svećenika' koju je Hummes odlučno odbacivao. U lipnju 2010. mogao je samo zapanjeno odmahivati glavom kad je 17 000 svećenika iz cijelog svijeta došlo u Rim s sudjelovati s Benediktom XVI. na molitvenom bdijenju i pontifikalnoj misi na zaključenju Svećeničke godine pod izvješenom tapiserijom svetog Ivana Marije Vianneyja na pročelju bazilike Sv. Petra. 

- Papa i interes za amazonsko područje

Talijanska je redakcija Vatikanskog radija razgovarala s kardinalom koji je izvijestio o audijenciji. Kazao je da pohodi 56 biskupija i teritorijalnih prelatura ogromnoga, ali slabo naseljenog područja. 'Ponovo sam došao da Papi malo ispripovijedam što se tamo čini, da govorim o mnogim stvarima te divne, žive Crkve koja, ipak, ima velike potrebe. Vlada veliki nedostatak misionara, misionarki pa i materijalne potrebe, jer nemaju ni onoga što je potrebno za osnovne strukture.'

I dalje: 'Znamo kako [papa Franjo] uvažava pitanje amazonskog bazena i kako pozorno obraća pažnju na to kakvu veliku odgovornost Crkva ima u Amazoniji'.

Kardinal, doduše, nije ništa rekao o tomu, no 'čini se nevjerojatnim da se za te prigode tema nisu bili 'viri probati' za svećeničko ređenje'- kaže 'Secretum meum mihi'.

- Razgovori o svećeničkom ređenju za iskušane muškarce [viri probati]?

Deset dana prije Hummesove audijencije kod Pape, vatikanist M. Tosatti je pisao o jednoj vijesti iz Brazila koja bi bila 'prava revolucija u Crkvi'. Brazilska biskupska konferencija vodi razgovore s novim vodstvom Kongregacije za kler koje je postavio papa Franjo o svećeničkom ređenju za iskušane muškarce [viri probati] 'ad experimentum', kako bi se otklonio nedostatak svećenika u Amazoniji.

'Razgovore' s Kongregacijom vodi kard. Hummes koji godinu i pol putuje od Brazila do Rima i natrag. Kardinala M. Piacenzu koji je odbacio ređenje za 'vire probate', Papa je na njegov 69. rođendan otpustio s mjesta prefekta Kongregacije za kler, a na njegovo mjesto postavio svog pouzdanika, diplomata B. Stellu, kojeg je u veljači također kreirao kardinalom. 

Kardinal Hummes je u razgovoru za Vatikanski radio rekao da Papi Amazonija 'jako leži' na srcu, o čemu govore i te redovite audijencije.

- Amazonija kao 'laboratorij' za novo svećeništvo?

'Amazonija bi mogla postati prvo područje na svijetu gdje bi u okviru latinskog obreda mogli postojati svećenici s obitelji'- kaže M. Tosatti. Amazonsko područje kao 'radionica' za novo svećeništvo?

Hummes je već kao prefekt Kongregacije za kler pod Ivanom Pavlom II. pokušao progurati ređenje za 'vire probate', no namjera mu je propala, a Benedikt XVI. ga je razriješio te službe zbog njegova deficitarnog razumijevanja svećeništva. U suprotnosti sa svojim nasljednikom Franjom, njemački papa to nije činio naprasno, nego uvijek po redovitom isteku službe.

Osim Hummesa, kao pristalica široke lepeze ređenjâ ističe se austrijski misijski biskup, E. Kräutler iz Teritorijalne prelature Xingu. Taj biskup koji je u Austriji ljubimac lijevog spektra ne propušta u medijima potpaljivati ono što bi moglo učvrstiti njegovu sliku o samom sebi kao liberalnom (u sjevernoameričkom smislu), svijetu otvorenom, socijalno angažiranom biskupu. 

Papa Franjo je početkom studenog pooštrio odredbe za umirovljenje biskupâ. Nova regulacija koja je hitno zahtijevala smjenu kard. Sardija da se mogne provesti deportacija kard. Burkea k Malteškom redu. Biskup Kräutler koji je 12. srpnja napunio 75 godina, naprotiv, ne stoji na Papinoj listi 'pensionabilâ'.

- Ne molitvi za zvanja- da strukturnim reformama

Xingu je površinom najveća brazilska dijeceza. Na području velikom poput Njemačke živi tek 400 000 ljudi. U prelaturi ima 800 'baznih zajednica' i 27 svećenika. Dušobrižništvo je od osnutka prelature 1934., najprije kao apostolske administrature, povjereno Kongregaciji misionara Predragocjene Krvi. Prije nego što ju je 1981. preuzeo, vodio ju je njegov stric Erich.

Prošloga 4. travnja, biskupa je primio papa Franjo. Misijski je biskup tom prigodom pozvao na ređenja 'vira probata' kako bi se osiguralo dušobrižništvo vjernika. U tu je svrhu Papi predložio da 'odvoji celibat i euharistijsko slavlje'. Da misa treba ovisiti o svećeniku celibatarcu, 'to mišljenje ne dijelim', objasnio je Kräutler tada austrijskom listu 'Die Presse'.

Kad bi Kräutler znao nešto o crkvenoj povijesti, znao bi da sadašnja situacija u Amazoniji nije ništa drugačija, nego što je bila u bilo koje vrijeme u svakom novom području kristijaniziranja. U ranom srednjem vijeku i u kasnom srednjovjekovlju stanje je bilo potpuno isto i u njegovoj rodnoj Austriji.

O Papi je austrijski misijski biskup rekao da želi 'pokrenuti proces' jer 'taj proces do sada nije bio dopušten. Benedikt XVI. je rekao da molimo za svećenička zvanja. Kod ovog je pape to drugačije'. Sada se vrata mogu otvoriti.

Potpuno ljevičarski, taj biskup ne zna što bi s molitvom za svećenička zvanja, nego se oslanja na strukturne reforme.

Što se, dakle, zbiva u žbunju amazonskog područja? Kardinal Hummes i biskup Kräutler po tom pitanju slijede isti smjer, a papa Franjo se upadljivo često informira o Amazoniji. Vidjet će se zašto."

Izvor: Katholisches.info

Moli svagdar

Naišao sam na Interliberu na povoljan rječnik s fotografije, pa uza nj prilažem i ove molitve na gradišćanskohrvatskom koje nisu dostupne na internetu.



GLAVNE MOLITVE

 Molitva Gospodinova

Oče naš, ki si na nebesi,
sveti se ime tvoje.
Pridi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpušćamo dužnikom našim.
I ne zapeljaj nas u skušavanje,
nego oslobodi nas od zla. Amen.

Ar tvoje je kraljevstvo i slava i moć na sve vijeke.

 Zdrava Marija

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

 Hvalospjev Presvetomu Trojstvu

Slava (Dika) Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
kot je bilo na početku, tako sada i svagdar
i na sve vijeke vijekov. Amen.

 Vjerovanje apoštolsko (malo)

Vjerujem u jednoga Boga,
Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Jezuša Kristuša, Sina njegovoga jedinorodjenoga,
Gospodina našega,
ki je prijet po Duhu Svetom,
rodjen od Divice Marije,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan,
stupio u oblast smrti,
treti dan se j´ od mrtvih goristao,
stupio na nebesa,
sidi s desne Ocu Bogu svemogućemu,
odanle hoće priti suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Mater Crikvu katoličansku,
općinstvo svetih,
oprošćenje grihov,
goristanje tijela
i život vjekovječni.
Amen.

 Vjera Božja (velika)

Vjerujem u jednoga Boga.
Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Jezuša Kristuša,
jedinorodjenoga Sina Božjega.
Rodjenoga od Oca prije svih vijekov.
Boga od Boga,
svitlost od svitlosti,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rodjenoga, ne stvorenoga,
istobitnoga s Ocem, po kom je sve stvoreno.
Ki je zarad nas ljudi i zarad našega spasenja stupio s nebesa
I utjelovljen je po Duhu Svetom od Marije Divice
i postao človikom.
Raspet isto za nas
pod Poncijem Pilatom; mučen i pokopan.
I gori se stao treti dan, po Svetom Pismu.
I stupio na nebesa: sidi s desne Ocu.
I opet će priti u slavi suditi žive i mrtve;
i njegovomu kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i oživitelja,
ki ishadja od Oca i Sina.
Ki se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi;
ki je govorio po proroki.
I u jednu svetu, katoličansku i apoštoisku Crikvu.
Ispovidam jedno kršćenje za oprošćenje grihov.
I iščekujem goristanje mrtvih.
I život budućega vijeka. Amen.

 Andjeo Gospodinov
moli se po Duhovskoj nedilji do Velike subote dnevno trikrat i to kleče mimo subotu na večer i nedilju cio dan stoje

Andjeo Gospodinov je nazvistio Mariji
i ona je prijela po Duhu Svetom.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

Evo ja sam službenica Gospodinova,
neka meni bude polag riči tvoje.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

I Rič je tijelom postala
i med nami prebivala.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

Moli za nas, sveta Bogorodica!
Da vridni postanemo obećanja Kristuševoga.

Molimo!
Milost tvoju, prosimo te, Gospodine,
uljij u naše pameti,
da mi, ki jesmo po andjeoskom nazvišćenju
Kristuša, Sina tvojega, utjelovljenje spoznali,
po muki i križu njegovom u diku goristanja zapeljani budemo.
Po istom Kristušu, Gospodinu našem. Amen.

 - na podne se doda
Oče naš za mir i domovina

- na večer se doda
Oče naš za pokojne ili sljedeća molitva:

Molimo za sve pravovjerne pokojne.

Bože,
Stvoritelj i Spasitelj svih vjernikov,
otpusti dušam svojih slug i službenic sve grihe,
da zadobenu po naši pobožni prošnja oprošćenje,
za kim stalno stuguju.
Po Kristušu Gospodinu našem Amen.

Pokoj vjekovječni daruj im Gospodine,
i svitlost vjekovječna neka im sviti,
neka počivaju u miru. Amen.

svaki večer i jutro
Sveti Jožef,
hranitelj Jezuša Kristuša
i vjerni zaručnjak
Blažene Divice Marije,
moli za nas
i za sve umirajuće ovoga dana/ove noći. [1]

Kraljica neba i zemlje, aleluja

1. Kraljica neba i zemlje, aleluja,
tebi se vas svit raduje. Aleluja.

2. Veseli se, o Marija! Aleluja,
koga si vridno nosila. Aleluja.

3. Kot je rekao, gori se j' stao, aleluja,
na vijeke bude kraljevao. Aleluja.

4. Moli svagdar za nas Boga, aleluja,
Sinka tvoga predragoga. Aleluja.

D.: Raduj se i veseli se, Divica Marija. Aleluja!

Svi: Ar se j' Gospodin zaistinu goristao. Aleluja.

D.: Molimo.

Svi: Bože, ki si po goristanju Sina tvojega Jezuša Kristuša
svit razveselio dopusti, prosimo te, da po njegovoj Materi,
Divici Mariji dostignemo radosti vječnoga života.
Po istom Kristušu Gospodinu našem. Amen.

Sveti očenaši

- radosne skrovnosti se molu u vrimenu od adventa do korizme, odnosno na pandiljke i četvrtke

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam pravu vjeru povekšaj.
b) Ki nam tvrdo ufanje okripi.
c) Ki nam svršenu ljubav važgi.

1. Koga si, Divica, po Duhu Svetom prijela.
2. Koga si, Divica, Elizabetu pohodeć nosila.
3. Koga si, Divica, u Betlehemu rodila.
4. Koga si, Divica, u crikvi prikazala.
5 Koga si, Divica, u crikvi našla.

- žalosne skrovnosti se molu u vrimenu u korizmi, odnosno na utorke i petke

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam razum rasviti.
b) Ki nam pamet okripi
c) Ki nam volju poboljšaj.

1. Ki je za nas krvavi pot točio.
2. Ki je za nas bičevan.
3. Ki je za nas trnjem korunjen.
4. Ki je za nas križ nosio.
5. Ki je za nas križevan.

- odičene skrovnosti se molu u vazmenoj dobi, odnosno na srijede i subote

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam mišljenja ravnaj.
b) Ki nam riči vladaj.
c) Ki nam čine peljaj.

1. Ki se je od mrtvih goristao.
2. Ki je u nebesa stupio.
3. Ki je nam Duha Svetoga poslao.
4. Ki je tebe, Divica, u nebesa prijeo.
5. Ki je tebe, Divica, u nebesi korunio.

- slavopune skrovnosti se molu od Duhov do adventa odnosno na pandiljke i četvrtke [Trostreiche Geheimnisse]

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam vjeru povekšaj.
b) Ki nam ufanje okripi.
c) Ki nam ljubav važgi.

1. Ki vlada i kraljuje.
2. Ki živi i djeluje u svojoj Crikvi.
3. Ki će priti u slavi.
4. Ki će suditi žive i mrtve.
5. Ki će sve savršiti.

Slika: splendor

četvrtak, studenoga 13, 2014

O razlozima

U Corrispondenzi Romani je jučer objavljen sljedeći članak R. de Matteija o smjeni kard. Burkea, prema riječima pape Benedikta XVI., velikog kardinala:


"Papa kao vrhovni pastir sveopće Crkve ima puno pravo otpustiti iz službe kojeg biskupa ili kardinala, pa bio taj i značajan. Slavan je bio slučaj L. kard. Billota (1846.-1931.), jednoga od vodećih teologa XX. st., kojega je sveti Pio X. 1911. kreirao kardinalom. Taj je 13. rujna 1927. vratio kardinalski biret Piju XI. s kojim je upao u konflikt zbog 'Action Française', i završio život kao jednostavni isusovac u rezidenciji svog reda u Galloru. 

Drugi eklatantni slučaj je onaj J. kard. Mindszentyja kojega je Pavao VI. zbog njegove opozicije vatikanskoj 'istočnoj politici', smijenio s položaja nadbiskupa ostrogonskog i primasa Ugarske. Zadnjih je godina bilo smijenjeno mnogo biskupa jer su bili upleteni u financijske ili ćudoredne skandale. Međutim, dok nitko ne može Vrhovnom Svećeniku odreći pravo da smijeni svakog prelata iz razloga za koje smatra da su na mjestu, isto tako nitko ne može vjernicima oduzeti pravo koje imaju kao razumna bića, i prije nego krštenici, da se pitaju o razlozima tih smjena, posebno ako nisu eksplicitno proglašene. 

To objašnjava zgranutost mnogih katolika pred viješću koju je službeno priopćio vatikanski Tiskovni ured 8. studenog, o premještaju R. L. kard. Burkea sa službe prefekta Apostolske signature na službu kardinala zaštitnika Malteškog reda. Naime, kad se premještaj, kao u ovom slučaju, tiče jednoga još relativno mladoga kardinala (66 godina) koji s mjesta najveće važnosti odlazi na puku počasnu dužnost, ako se i ne slijedi diskutabilno načelo 'promoveatur ut amoveatur', očito se radi o javnoj kaznenoj mjeri. U tom je slučaju dopušteno pitati se za narav optužaba protiv toga prelata. Kardinal Burke je svoje zadaće prefekta Vrhovnog sudišta ispunio na krajnje pohvalan način. Svi ga cijene kao istaknutoga crkvenog pravnika i čovjeka dubokog duhovnoga nutarnjeg života. Ne najmanje važno, nedavno ga je Benedikt XVI. opisao kao 'velikoga kardinala'. U čemu je njegova krivnja?

Oni koji prate Vatikan, ljudi različitih usmjerenja, jasno su odgovorili na to pitanje. Prema njima, kardinal Burke bi bio kriv zato što je 'prekonzervativan' i ne slaže se s papom Franjom. Nakon nesretnoga izvještaja kard. Kaspera na Izvanrednom kardinalskom konzistoriju, 20. veljače 2014., američki se kardinal zauzeo objavljivanjem jedne knjige u kojoj su na pristojan način petorica vodećih kardinala i drugih stručnjaka iznijela svoju zadršku prema novoj vatikanskoj liniji koja otvara mogućnost da se razvedenima i ponovo civilno vjenčanima osigura pričest i da se priznaju izvanbračna partnerstva. 

Biskupska sinoda u listopadu je potvrdila zabrinutost kardinalâ kad su na razini pravovjerja najopasnije teze bile prihvaćene u sažetak radova koji je prethodio zaključnom izvještaju. Jedino je uvjerljivo mišljenje to da je Papa glavu kardinala Burkea na pladnju dao kardinalu Kasperu, a preko njega kardinalu Lehmannu, bivšem predsjedniku Njemačke biskupske konferencije. Općepoznato je, barem u Njemačkoj, da konce njemačkog protivljenja Rimu iza kulisa još uvijek vuče Lehmann, učenik K. Rahnera. Otac Ralph Wiltgen je u svojoj knjizi 'Rajna utječe u Tiber' objasnio ulogu koju je Rahner od prvoga trenutka zauzimao na II. vatikanskom koncilu, otkad su europske biskupske konferencije počele igrati odlučujuću ulogu. 

Biskupskim su konferencijama dominirali teologijski periti, a kako je među njima bila najmoćnija Njemačka biskupska konferencija, njenom je vodećem teologu, isusovcu K. Rahneru, pripala odlučujuća uloga. Otac Wiltgen je snagu progresističkog lobija, 'Europske alijanse', kako ju je nazvao, sažeo kako slijedi: 'Budući da je pozicije biskupa njemačkog jezika redovito preuzimala europska alijansa, a da je pozicije alijanse Koncil općenito prihvaćao, dostajalo je da jednom jedinom teologu uspije da njegove ideje preuzmu biskupi njemačkog jezika, da ih tako Koncil učini svojima. Postojao je takav teolog. Bio je to o. K. Rahner, Družbe Isusove.'

Pedeset godina nakon II. vatikanskog koncila još uvijek Rahnerova sjena pokriva Katoličku Crkvu i izražava se, primjerice, u prohomoseksualnim pozicijama nekih njegovih učenika koji su mlađi od Lehmana i Kaspera; poput nadbiskupa minhensko-frajsinškog R. kard. Marxa i nadbiskupa Chietija i Vasta B. Fortea.

Papa Franjo se izjasnio protiv obaju smjerova, kako progresizma tako tradicionalizma, a da nije objasnio što bi obuhvaćali ti pojmovi. Međutim, iako se na riječima distancirao od oba danas u Crkvi suprotstavljena pola, djelima je ipak pokazao veliko razumijevanje za 'progresizam', dok je na ono što naziva 'tradicionalizmom' pustio sjekiru. Smjena kard. Burkea primjer je značenja usporedivoga sa sadašnjim razaranjem franjevaca Bezgrješne. 

Mnogi su projekt uništenja toga reda pripisivali kard. Brazu de Avizu, no danas je jasno svima da se papa Franjo potpuno slaže s tom odlukom. Ne radi se tu o tradicionalnoj misi koju niti kard. Burke niti franjevci Bezgrješne ne celebriraju kao isključivi oblik, nego o njihovu nekonformističnom držanju prema danas prevladavajućoj crkvenoj politici.

S druge se strane Papa na veliko bavi predstavnicima tzv. 'narodnih pokreta' ultramarksističkog usmjerenja koji su se od 27. do 29. listopada bili okupili u Rimu te je još P. d'Orsa, heterodoksnog svećenika, imenovao konzultorom Papinskog vijeća za kulturu. Postavlja se pitanje kakve će biti posljedice takve politike kad se pomisli na dva načela: 1.) filozofijsko načelo heterogeneze ciljeva prema kojemu određeni čini proizvode učinke suprotne od namjeravanih i 2.) teologijsko načelo djelovanja Providnosti u povijesti po kojemu prema riječima sv. Pavla, 'omnia cooperantur in bonum' (Rim 8, 28)- sve u planu Božjem vodi k dobru.

Slučaj Burke i slučaj franjevaca Bezgrješne kao i (na jednoj drugoj razini) slučaj Piova bratstva, samo su znaci jedne proširene slaboće zbog koje se Crkva čini poput broda prepuštena slučaju. No, sve i kad ne bi bilo Piova bratstva, kad bi franjevci Bezgrješne bili ukinuti ili 'preodgojeni', a kard. Burke ušutkan, crkvena kriza ne bi prestala biti manje teška. Gospodin je obećao da Petrova barka nikada neće potonuti ne zahvaljujući sposobnosti kormilara, nego zbog božanske pomoći Crkvi koja- može se reći- živi usred oluja, ali ne dopušta da je potope valovi (Mt 8, 23-27; Mk 4, 35-41; Lk 8, 22-25).

Katolički se vjernici ne daju obeshrabriti: oni zbijaju redove, usmjeravaju pogled na vječni, nepromjenjivi crkveni nauk, traže ojačanje u sakramentima, dalje mole i djeluju u čvrstom uvjerenju da u povijesti Crkve, kao i u ljudskom životu, Gospodin intervenira kad se sve čini izgubljenim. Ono što se od nas očekuje nije rezignirana pasivnost, nego pouzdana borba u uvjerenosti u pobjedu. 

A, glede kard. Burke, usuđujemo se- također s pogledom na nove kušnje koje ga sigurno očekuju- ponoviti riječi koje je prof. P. Corrêa de Oliveira 10. veljače 1974. uputio kard. Mindszentyju kad su 'najsvetije ruke svijeta potresle stup i slomljena ga bacile na tlo'; 'ako je nadbiskup i srušen i izgubio svoju dijecezu, njegov moralni lik dobrog pastira koji daje svoj život za svoje ovce, narastao je do zvijezda.' [citat u originalu na: accionfamilia.org]"

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.infoRORATE CÆLI
Slika: CORRISPONDENZA ROMANA

srijeda, studenoga 12, 2014

Samostan šutnje

Slika koja se ovih dana nalazi u zaglavlju bloga Rorate caeli podsjeća na dvije velike trapističke obljetnice; 350 godina od početka trapističke obnove i 200 godina od ponovnog utemeljenja opatije La Trappe. 


Na stranici opatije iz Mariawalda nalazi se jedan članak izvjesnog dr. F. Meeringa iz časopisa Gartenlaube od 5. svibnja 1932., u kojem na popularan način za čitatelje predstavlja trapiste. Časopis je na tavanu svoje majke pronašao jedan gospodin koji ga je poslao u Mariawald. Pisac govori o cistercitskim pravilima; to su zapravo posebne konstitucije koje proizlaze iz temeljnih dokumenata s početaka reda, a pravilo u pravom smislu riječi je ono sv. Benedikta.  Od tada se mnogo toga promijenilo, ali još uvijek među cistercitima postoje obnoviteljska nastojanja. Tako dva cistercitska samostana- jedan strogoga, a drugi općeg opsluživanja- od pontifikata nekoć slavno vladajućeg pape Benedikta XVI., nastoje oko obnove svoje stare litugije i koludarskog života.


Samostan šutnje

Napisao: dr. F. Meering
(iz časopisa 'Gartenlaube' od 5. svibnja 1932.)

strogo redovničko pravilo propisuje da se monasi s rada u polju vraćaju jedan iza drugoga

Po strani od dnevne buke, od velikih zbivanja i prevrata našega vremena, održao se jedan svijet koji si je za jedini cilj postavio rad i razmatranje, koji bez stremljenja za vanjskim uspjehom provodi svoje dane u tišini i povučenosti. Među starim redovničkim ustanovama posebno su kod cistercita, velikih kulturnih nositelja i kolonizatora, trapisti ti koji prema starom cistercitskom pravilu iz 1098. u brojnim samostanima vode javnosti skriven, ali radišan život.

Trapisti su nastali kao jedan od mnogih obnoviteljskih pokreta samostanskog života nakon propadanja i površnosti na izmaku srednjovjekovlja i početku novovjekovlja. Htjeli su povratak izvornom cistercitskom životu koji je vrlo strog i zahtijeva veliku žrtvu, ali zato osigurava koludarski život neometan svim vanjskim utjecajima. Temeljna su pravila cistercita kod trapista pronašla nov i čvrst oblik. Morao je doći jedan svjetovnjak da se ponovo uvede to staro 'opsluživanje' koje se mnogima moglo činiti neshvatljivim i jedva podnošljivim za jedan ljudski život. Francuski plemić Ivan Le Bouthillier de Rance stupio je 1664. nakon raspuštenoga i uspješnoga dvorskog života u opatiju La Trappe, čiji su mu prihodi pripadali prema posebnom pravu onih vremena. Darovao je sav svoj imetak, potpuno se povukao i onda sa sve većom skupinom istomišljenika ponovo uveo stara pravila. Iznenađujuće, popularnost samostana La Trappe postajala je sve veća. Težnja i čežnja za askezom još nisu bili izumrli, nego su upravo nakon vremenâ površnosti i pustošenja tražili nova mjesta na kojima bi se mogli živjeti. Pojedine su odredbe kao konačne uvedene tek nakon pomnog ispitivanja i sakupljenih iskustava. Morala se najprije dokazati njihova korisnost za život monaha. Usprkos raznim smetnjama, trapisti su se do danas održali s mnogobrojnih filijalama i tisućama članova. I tamo gdje su bili protjerani, primjerice u Francuskoj, godinama nakon toga su ponovo naišli na gostoljubivo prihvaćanje. U novije su se vrijeme u većoj mjeri okrenuli misijama. Njemačka danas ima samo još jednu veću samostansku filijalu u prioratu Mariawald u Eifelu, jer je veća njemačka opatija Oelenberg u Elzasu nakon zaključenja mira pripala Francuskoj.

u bravariji se odrađuju razni popravci

Kruže mnoge neobične priče o redu koji se dijeli na koriste i laike tj. korske koludre i braću konverze. Koristi su odjeveni u bijelo, a braća u smeđe.

Pretpostavka da trapisti spavaju u vlastitom mrtvačkom kovčegu, temelji se na pogrješnom shvaćanju da se pokapaju nakon svoje smrti u jednostavnom kovčegu u kojem čuvaju svoje dnevno ruho. Dan je vrlo strogo podijeljen, a počinje noću u 2 sata čitanjima, molitvama i pjevanjem. Tomu se kasnije pridružuje misa i od 6.30 sati rad i pouka. Slijede svečana misa i pobožne vježbe do ručka koji je u 11, a u vrijeme posta u 12 sati. Samo vrijeme posta traje vrlo dugo, od 14. rujna do Uskrsa. Poslijepodnevno vrijeme omogućuje slobodu za studij i praktični rad. Zatim slijedi Večernja pa skromna večera u 18 sati. Prije samog noćnog mira koji je ljeti počinje u 20 sati, a zimi u 19, još je Povečerje i ispit savjesti. Dakle, život strogo teče između uglavnom tjelesnog rada i molitve. Velika se vrijednost polaže na to da svi članovi, također korski koludri, sudjeluju baš u tjelesnom radu. Samopožrtvovan život se vidi i iz skromnosti obroka. Tako je zabranjeno svako uživanje mesa, masti, ribe i vina, a zdravima su i jaja zabranjena. Ručak se sastoji od tanjura juhe, zdjelice povrća, komada kruha, pola litre razblaženog piva i nešto voća. Jednako je tako skromna i večera.

skromni se obrok trapista sastoji od juhe, povrća, krumpira, kupe piva. Vilica i žlica su drvene, posuđe kositreno, kupa glinena

Jedna od najtežih zapovijedi trapista je vječna šutnja. Ako je potrebno sporazumijevanje, npr. kod praktičnog posla, događa se putem znakovnog jezika.

Unutar samostanske zajednice sve poslove obavljaju sami, tako da samostan predstavlja zatvoreni gospodarski krug. Stočarstvo i siranu je Red doveo do posebnog ugleda. 

Naše fotografije iz mariawaldskog samostana u Eifelu omogućuju predodžbu jednostavnog dnevnog posla koludara. Život ukućana teče između razmatranja, molitve i rada. 

Tko je jedanput, dolazeći posjetiti samostan preko eifelskih brda, proboravio kratko vrijeme u njegovoj okolici, neće zaboraviti jak dojam koji mu bez patetike i bez riječi dolazi od tih zidova i odlazi u svakodnevicu kao nježna i tiha uspomena. 

koludri za berbe voća

Tko pita za djelovanje Reda, za njegovo šire značenje; tko si ne može objasniti taj skromni, gotovo tvrdi i oštri život, tomu ne vrijedi ponuditi odgovor iz jednoga dana koji prikazuje njihov život. Neće mu dostajati odgovor da trapisti manje rade na znanstvenom području, ali da mogu pokazati ovaj ili onaj uspjeh u poljodjelstvu. Njihov se život mora motriti iz uvida čovjeka koji vjeruje, s onu stranu svih konfesionalnih granica. Sve što trapist čini, zbiva se iz svijesti i spoznaje da se pokora, molitva, odricanje i rad, dakle jedno samožrtvovanje osobnosti u oskudnim uvjetima- može se reći u anonimnosti samostanskih zidova- obavlja za dobro i boljitak ne samo vlastitog pročišćenja, za postizanje boljeg razumijevanja života i svijeta, nego u konačnici također da se otkloni nevolja i zlo koje se svakog dana i sata zbiva u svijetu. Tu je pored sve koncentracije na božansko veza koju svjetovni ljudi razumiju i instinktivno osjećaju.

znakovni razgovor između korskog novaka i voditelja praonice

Teret koji obilježava taj život u takvom jednostavnom okruženju sa svim odricanjima, sami su izabrali, podnosi se slobodnom odlukom. Zato trapist u ispunjenju svojih zadaća može uspjeti samo onda kada veličina njegove ljudskosti raste sa slobodnom spoznajom i prihvaćanjem svih teškoća i askeze koje mu pravilo propisuje. To u jednakoj mjeri vrijedi i za druge redove, npr. kartuzijance. Pobjeda nad mnogostrukim ciljevima i željama srca, sjetila i duha preko velike i uređene stege, može samo onda postići pravi učinak ako proizlazi iz iskrena srca. To je u nekom smislu svrha života uopće koju svatko za se nastoji postići, pa bio mu put usto bitno teži ako ga se hvata i smeta mu sve ono što mimoilazi ove samostanske zidove.

prije ulaska u refektorij stanari samostana po starom običaju posvećenom vodom ovlaže dva prsta

Izvor i slike: kloster-mariawald.de

utorak, studenoga 11, 2014

Promijeniti paradigme

Talijanski redovnički poglavari su se od 3. do 7. studenog 2014. bili okupili na LIV. generalnoj skupštini svoje konferencije. Tema je bila "Misija Crkve i posvećeni život. Čitanje pobudnice 'Evangelii gaudium'". Raspravljali su o tomu kako opet oživjeti redovnički život i izvući se iz krize podmlatka.

Čulo se puno fraza o izlaženju, otvorenosti, nadvladavanju straha od onoga što je različito i sl. Govorio je zamjenik spornoga priora monaške zajednice iz Bosea E. Bianchija- za učenje potonjega je bivši rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta msgr. A. Livi, 2012. rekao da je "samo nominalno kršćanski, a zapravo ateistički humanizam"- zatim tajnik Kongregacije za redovnike, pa kamaldulac pripadnik Bolonjske škole i profesor na Urbanijani.

Istaknuto je mjesto imao Papin pouzdanik biskup Galantino koji je postao poznat po kritici bezizražajnih lica onih koji mole pred klinikama za pobačaje. Rekao je da se redovnički život danas nalazi "u vremenu preokreta, novog pozicioniranja, štoviše novog utemeljenja [rifondazione]". Jer više nije riječ samo o tomu da se taj život "prilagodi ili jednostavno samo posadašnji. Potrebno je čak promijeniti same paradigme redovničkog života ako se hoće započeti autentičan proces promjene." 

Gospođa L. Scrosati je na stranici Libertà e Persona pretražila ključne riječi iz biskupova izlaganja. Prema njima, niti jedanput se u tom procesu promjene paradigme ne pojavljuju pojmovi kao što su grijeh, mrtvljenje, pokora, molitva, askeza, Marija. Međutim, sedamnaest se puta javlja papa Franjo, po šest puta izaći i periferija, četiri puta slušati... 

Prema biskupu su pravi problem redovničkog života "redovnici koji se trude doslovno slijediti svoje pravilo; lakovjernost i ekscesivno minuciozan jezik"

Moglo se čuti i famoznog Volpija u svojstvu generalnog tajnika te konferencije koji bi umjesto o tomu kako oživjeti redovništvo, "bolje mogao referirati kako uništiti cvatući red koji nije znao za nedostatak podmlatka niti je bio u krizi". Misli se, naravno, na franjevce Bezgrješne. (Katholisches.info)

Traži se drugačiji tip redovnika i svećenika. Takvih koji se ne boje iznenađenja. Među te bi svakako spadao novi savjetnik u Papinskom vijeću za kulturu. Papa Franjo je na to mjesto 1. srpnja 2014. odabrao pisca i madridskog svećenika oca P. d'Orsa. Sâm sebe u intervjuu za La Repubblicu, koja je u međuvremenu postala važno crkveno glasilo, opisuje kao "erotičnoga, mističnoga i čudnoga [comico]".

Život mu je bio "pun ljubavnih veza, lektire i putovanja, također nemara". To mu je pomoglo kad je otkrio svoje zvanje s 27 godina jer "poznavati ljudsku ljubav pomaže boljem upoznavanju božanske ljubavi".

"Prvenstveno je o. d'Orsu 'neprimjereno' crkveno shvaćanje kulture. U usporedbi s visokom kulturom, to je razumijevanje roba B klase. Treba se prilagoditi prestati htjeti biti 'alternativa', već živjeti kršćanstvo u 'dijalogu' sa svijetom. 

- Svećenici koji žive sa ženom su bolji: 'Vrijeme je došlo'

Napisao je više romana i vrijedi za 'najnjemačkijega' među živim španjolskim piscima. U jednom od njegovih romana Slovakinja, glavni lik, ide u krevet sa svim velikim piscima XX. stoljeća. Otac d'Ors u intervjuu kaže da svećenik živi bolje sa ženom uza se. Zašto? 'Zato što je u međuvremenu sazrijelo vrijeme'. No, to je samo 'osobno mišljenje'."

U Papinskom se vijeću za kulturu o ženidbi svećenika neće razgovarati. Međutim, prema njemu, na sljedećem plenarnom zasjedanju 2015., razgovarat će se o ženskom svećeništvu. On će i sâm sudjelovati te je "apsolutno za". Još dodaje: "I ja nisam sâm".

"Izdao je i neke knjige iz publicistike, među kojima uspješnicu 'Životopis šutnje' u kojoj smatra da bi svatko od života 'trebao stvoriti umjetničko djelo'. Čini se da je posve u skladu s tom premisom njegova temeljna orijentacija: 'Važan kriterij za određivanje duhovne vitalnosti osobe je njena spremnost na promjene. Suprotstavljati se životu je grijeh jer je život neprestani razvoj'; potpuno prema starogrčkom 'pantha rei'.

- Dati se 'ponijeti životom'- 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'

D'Ors je izložio 'novi oblik' askeze. Zastarjelo je graditi život na čvrstoj stijeni, jer se i na živom pijesku dade izvrsno živjeti 'autentična duhovna vitalnost'. Kiše, divlje rijeke, vjetrovi i oluje nisu nikakv problem, jer čovjek si mora dopustiti da ga 'ponese život'.

O tomu novi konzultor Papinskog vijeća već godinama drži tečajeve. Za sudjelovanje nije uvjet nikakva duhovna formacija ili vjerska pripadnost iako tečaj polazi prvenstveno od kršćanske tradicije i 'u drugom redu' od zen-budizma. Prikladno tomu je u jednom ranijem intervjuu izjavio: 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'.

Na pitanje 'La Repubblice' kako najbolje ispratiti čovjeka kod umiranja, d'Ors odgovara: 'Slušati ga i gotovo, zaboravljajući sebe što je i najteže'.

NBQ nasuprot tomu dodaje: 'Prije nekoliko dana sam posjetio svoju staru gorsku župu. Župnika nema već godinama, preselio se u nebo. On se bio upravo žrtvovao da bi pohodio bolesne i umiruće te im donosio ljudsku i prije svega sakramentalnu pomoć i utjehu, jer mu je bilo stalo se spase njihove duše.'

- Kako je došlo do kontakta s papom Franjom?

Na pitanje se ne može odgovoriti. Otac Pablo, dotad voditelj kazališne radionice na Madridskom sveučilištu, ne daje uporišta za to. Upitan kako je Papa došao do njega, iznio je samo mišljenje: 'Možda je pitao: 'Tko je najbeznačajniji madridski svećenik?'.

Otac Pablo, unuk slavnog španjolskog kritičara umjetnosti E. d'Orsa, učenik je njemačkog benediktinca o. E. Salmanna. Za svećenika je zaređen 1991. i njegov ga je red poslao u evangelizaciju Hondurasa. Po povratku u Španjolsku postao je sveučilišni dušobrižnik i specijalizirao se u književnim radionicama s težištem na dramaturgiji i teologijskoj estetici u Španjolskoj i Argentini. 

Pomoću svojih kontakata u Njemačkoj upoznao je isusovca F. Jalicsa i s njim osnovao Udruženje prijatelja pustinje, što je također naslov jednog njegova romana. Pustinja znači beskraj. Knjiga ocrtava putovanje kršćanske mistike i zen-budizma. 

[...]"

Izvor: Katholisches.info

ponedjeljak, studenoga 10, 2014

O busoli

Početkom studenog je objavljen intervju koji je za Vidu Nuevu, španjolski tjednik, dao kard. Burke i u kojem se osvrnuo na aktualnu situaciju koja tišti Crkvu.

" [...]

- Kakav je osjećaj kod Vas ostavila Sinoda? Je li bilo sukoba?

Bilo je otvorene i snažne diskusije. U prošlosti su interventi sinodalnih otaca uvijek bili objavljeni, no sada nisu. Sve su informacije dolazile od sažetaka o. Lombardija i sa susreta koje je organizirao s novinstvom. Ti su me sažetci iznenadili jer nisu dobro odražavali sadržaj diskusija, davali su dojam da se sve usmjerava u korist pozicije koju je izložio kard. Kasper. Pravi je šok došao s dokumentom 'Relatio post discepationem' [sažetak intervencija prvoga tjedna Sinode]. Činilo se da je to jedna manifest za promjenu stege Crkve glede neregularnih zajednica. Nudio je veće otvaranje za parove koji zajedno žive bez sakramenta ženidbe i za osobe koje pate od stanja homoseksualnosti.

- Jesu li drugi sinodalni oci dijelili to Vaše odbijanje?

Tako je. Svi su u mojoj radnoj skupini [circulus minor] bili iznenađeni. Proveli smo mnogo vremena na tomu da se zaključni dokument temelji na Svetom pismu i na Učiteljstvu. Trebalo je ispraviti zablude, primjerice, da se pozitivni elementi mogu pronaći u grješnim činima kao što su suložništvo, preljub ili spolni čini među osobama koje pate od homoseksualnog stanja. Ta je konfuzija bila vrlo teška. Uznastojali smo da ponovo dođe do izražaja ljepota bračnog stanja kao od Boga stvorene nerazrješive zajednice u vjernosti i usmjerene na prokreaciju. Pred teškim situacijama, razlikujemo između ljubavi za grješnike i mržnje prema grijehu. Mi moderatori i relatori malih radnih grupa [circuli minori] tražili smo da se naši radovi objave. Do tada javnost nije znala naše mišljenje. Sve je bilo kontrolirano i manipulirano, ako smijem tako reći.

VELIKE PASTORALNE TEŠKOĆE

- Je li postojala namjera da se Sinoda usmjeri u jednom pravcu?

Da. Od trenutka otkad je kard. Kasper počeo iznositi svoje mišljenje [na Konzistoriju u veljači], dio medija je tumačio da Crkva namjerava promijeniti svoju stegu. To je stvorilo velike pastoralne poteškoće. Kontaktirali su me mnogi biskupi i svećenici koji su rekli da osobe u neregularnim zajednicama dolaze u njihove župe s namjerom da prime sakramente, pozivajući se na to da Papa to hoće. Pritom ne govorimo o maloj, nego o fundamentalnoj stvari. Stup Crkve je brak. Ako tu istinu dobro ne poučavamo i ne živimo, izgubljeni smo. Prestajemo biti Crkva. Na Sinodi se ne mogu na istu ravan staviti učenja Crkve i pozicija koja ima proturječi.

- Zar se istina o braku više ne poučava dobro?

Postoji velika zbrka glede nerazrješivosti. Ako osoba živi u vezi koja je javni preljub, kako je moguće pristupiti k ispovijedi s odlukom da se više ne griješi? Kako je moguće pristupiti k pričesti, a da se ne skandalizira zajednica? Javno se živi u jednom od najtežih grijeha. 

- Ne smatrate mogućim pokornički put koji je predložio kard. Kasper kako bi neki razvedeni koji su se ponovo vjenčali pristupili k sakramentima?

Na pokorničkom putu partneri moraju živjeti u čistoći. Ako se ne mogu rastati, moraju živjeti kao brat i sestra. To je drevna praksa. Vi govorite o zakonu stupnjevitosti, ali istina nije stupnjevita. Ona je objektivna. Brak je nerazrješiv. Ako se vjenčam nekim ne mogu živjeti s nekim drugim.

- Daljnja vruća tema su homoseksualci. Prethodno ste ih spomenuli kao 'osobe koje pate od stanja homoseksualnosti'. To vidite kao bolest?

To je patnja. Bog nas nije stvorio da muškarac bude s muškarcem, a žena sa ženom. To je jasno po samoj našoj prirodi. Stvoreni smo za heteroseksualnu uniju, za brak. Odbijam govoriti o homoseksualnim osobama jer nitko se ne identificira po toj tendenciji. Osoba je ta koja ima tu tendenciju koja je patnja.

- Kako vam se činilo kad je Papa rekao tko je on da sudi istospolnike?

Rekao je da ne može suditi osobu pred Bogom, kakva god bila njena krivnja. No, čini se moraju suditi; ne vjerujem da Papa misli drugačije. Ti su čini grješni i protunaravni. Papa nikad nije rekao da u tim činima možemo pronaći pozitvne elemente. Nemoguće je naći pozitivne elemente u zlom činu.

- Franjo je u svojoj završnoj poruci govorio o 'neprijateljskoj rigidnosti' i potužio se da su se neki zatvorili 'unutar napisanog' ne dopuštajući si da ih 'Bog iznenadi'. Kako tumačite te riječi?

Teško. Može ih se interpretirati u smislu da su doktrina i disciplina suprotstavljene djelovanju Duha Svetoga. To nije katolički način mišljenja. Nauk i stega su uvjeti za pravi susret s Kristom. Čuo sam mnoge kako govore da Papa ne želi inzistirati na stezi ili na nauku. To nije prikadno tumačenje njegovih riječi. 

- Neki su vjernici zabrinuti zbog puta kojim je Crkva krenula. Što im možete reći?

Mnogi su mi iskazali tu zabrinutost. U tako kritičnom trenutku u kojem postoji snažan osjećaj da je Crkva brod bez kormila, svejedno zbog kojeg razloga, važnije je nego ikada proučavati našu vjeru, imati zdravo duhovno vodstvo i davati snažno svjedočanstvo vjere. Neki mi, na primjer, kažu da više nije važan angažman u pokretu za život. Odgovaram im da je važniji, nego ikad.

- Smatrate li da je Crkva u trenutku u kojem se čini da nitko nije na dužnosti?

Imam sve poštovanje za Petrovu službu i ne želim buditi privid da sam glas protiv Pape. Htio bih sa svim svojim slabostima biti učitelj vjere koji govori istinu koju danas mnogi osjećaju. Malo pate od vrtoglavice jer im se čini da je crkvena lađa izgubila kompas. Moramo odložiti uzrok te dezorijentacije jer nismo izgubili kompas. Imamo trajnu Tradiciju Crkve, nauk, liturgiju, moral. Katekizam se ne mijenja.

SUSRET S KULTUROM

- Što karakterizira ovaj pontifikat?

Papa opravdano govori o potrebi da se ide na periferije. Odgovor naroda je bio vrlo topao. Međutim, ne možemo ići na periferije praznih ruku. Idemo s riječju Kristovom, sa sakramentima, s krjeposnim životom iz Duha Svetoga. Ne tvrdim da Papa to čini, ali postoji opasnost da se susret s [prevladavajućom] kulturom krivo protumači. Vjera se ne može prilagoditi kulturi, nego je mora zvati na obraćenje. Mi smo kontrakulturalni pokret, a ne popularni.

- Kažete da 'Evangelii gaudium' nije dio Učiteljstva. Zašto?

Sâm Papa na početku dokumenta kaže da on nije učiteljski, nego da samo nudi indikacije smjera u kojem želi voditi Crkvu. 

- Razumije li prosječni katolik tu distinkciju?

Ne. Stoga nedostaje brižljivo izlaganje vjernicima preko kojeg bi se vjernicima protumačila narav i težina dokumenta. Postoje tvrdnje u pobudnici 'Evangelii gaudium' koje izražavaju Papino [osobno] mišljenje. To primamo s poštovanjem, ali one ne predstavljaju službeni nauk."

Izvor: Adelante la FeRORATE CÆLI, kath.net
Slika: Facebook/Populus Summorum Pontificum