petak, veljače 25, 2011

Klauzura

O sestrama Žrtvama Srca Isusova i njihovu nastanku možete čitati u članku iz lipnja prošle godine- samo ukratko podsjećam da se radi o zajednici potpuno posvećenoj pokori i vječnom klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Budući da se radi o sestrama koje dosljedno žive ideal klauzure kao pustinje, nema puno njihovih fotografija, međutim od jučer ih je dostupno nešto više. Prenosim samo nekoliko, a ostale možete pogledati na navedenim poveznicama.

na vratima klauzure sestra nosi klauzurni veo koji pada preko lica

koludrice mole prioricu za neko dopuštenje

zavjeti sestre Hijacinte od Bezgrješnog Srca Marijina

dvaput godišnje mogu razgovarati s rođacima

ora

et labora

Slike: Braut des Lammes I, II, III

srijeda, veljače 23, 2011

Zajednički dom

Svakim danom postaje jasnije zašto je papa Benedikt XVI. nazvan papom kršćanskog jedinstva. Broj anglikanskih zajednica koje stupaju u zajedništvo s Crkvom je sve veći, a sada im se pridružila i Angloluteranska crkva koja u SAD-u ima pet nadbiskupija, dvije neteritorijalne nadbiskupije; jednu za afričke, a drugu za vijetnamske useljenike u SAD, a nazočna je i u Kanadi, Njemačkoj, Sudanu, Ugandi i Keniji. Više možete pročitati na The Anglo-Catholic.

"[...] Taj je njihov potez izravna posljedica Personalnog ordinarijata 'Gospe od Walsinghama' koji je uspostavio papa Benedikt XVI. Čini se da se ordinarijat razvija u 'zajednički dom' za kršćane dosada odijeljene od Rima.

[...]

13. svibnja 2009. su se obratili pismom tadašnjem predsjedniku Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana kard. Kasperu, u kojem stoji da ALCC želi nadići 'zablude M. Luthera' i 'vratiti se jednoj, svetoj i pravoj Katoličkoj crkvi koju je utemeljio naš Gospodin Isus Krist na sv. Petru'. Slučaj je proslijeđen Kongregaciji za nauk vjere koja im je u lipnju 2009. odgovorila da je njihov zahtjev zaprimljen i da su mu posvetili ozbiljnu pozornost.

Uskoro se dogodilo ono što je nadbiskup Gladfelter nazvao 'trenutkom milosti'. Papa Benedikt XVI. reagirao je na duboki lom koji se sve jasnije vidio u Anglikanskoj zajednici. Apostolskom konstitucijom 'Anglicanorum coetibus' od 4. studenog, omogućio je povratak anglikanaca u puno zajedništvo s Rimom. Za organizacijski oblik izabrana je uspostava personalnih ordinarijata, a uzor im je Personalni ordinarijat 'Gospe od Walsinghama', uspostavljen za Britaniju. ALCC je s velikim interesom promatrala razvoj situacije kod anglikanaca.

U listopadu 2010. kurijalni biskup L. F. Ladaria Ferrer, tajnik Kongregacije za nauk vjere, obavijestio je ALCC da je za provođenje konstitucije 'Anglicanorum coetibus' u SAD-u odgovoran kardinal D. W. Wuerl. Razgovori koji su uslijedili vodili su prema pozivu Rima ALCC-u da stupe u sjevernoamerički ordinarijat. Uzvratili su jasnim prihvaćanjem punog jedinstva angloluterana s Rimom. Njihov metropolit Gladfelter citirao je obraćenika na katoličku vjeru, bivšeg anglikanca i sada blaženika, kard. Newmana koji je rekao: 'Ukorijeniti se u povijest, znači prestati biti protestant.'"

Izvor: katholisches.info

petak, veljače 18, 2011

Dvije obavijesti

1.)

"Na zamolbu grupe vjernika,
odlukom uzoritog gospodina Josipa kardinala Bozanića,
u skladu s motuproprijem Svetog Oca pape Benedikta XVI.,
POČINJE U NEDJELJU 20.2.2011. u 11:30
U CRKVI SVETOG MARTINA, VLAŠKA 36, ZAGREB
redovito služenje
TRADICIONALNE SVETE MISE,
tj. mise prema misalu bl. Ivana XXIII. iz 1962.
također poznate pod nazivom tridentska misa ili
misa prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

Misu će služiti preč. Stanislav Vitković.
Na prvoj misi pjevat će g. Ivan Kovačić.

Svi su pozvani da dožive ovo neprocjenjivo blago Crkve!
Prisustvovanje misi dakako ispunjava nedjeljnu obavezu.
Vjernicima će biti na raspolaganju mali latinsko-hrvatski misali
i letci s osnovnim informacijama o tradicionalnoj misi."

Izvor: Toma Blizanac (i brat Marko)

2.)

Prošle su tri godine od motuproprija Summorum Pontificum, a sada se, nakon što su prikupljena pisma u kojima su biskupi svijeta iznijeli svoja iskustva s njegovom primjenom, očekuje instrukcija, objašnjenje ili naputak koji bi riješio nejasnoće koje su se u međuvremenu pojavile s njegovom primjenom. Prema nekim naznakama oni kojima je taj dokument otpočetka smetao, nastoje sada u ovu instrukciju unijeti sadržaj koji bi što više ograničio njegovu primjenu. Zato je sastavljena ova molba Svetom Ocu na engleskom, njemačkom, španjolskom, francuskom, talijanskom, nizozemskom i portugalskom jeziku; Međunarodni apel za očuvanje cjelovitosti motuproprija Summorum Pontificum. Pridružite se i potpišite, poveznica je ispod ovoga teksta.


"Apel Svetom Ocu Benediktu XVI. glede naputka iliti pojašnjenja k motupropriju 'Summorum Pontificum'

Presveti Oče, mi potpisani

1. izražavamo duboku zahvalnost Vašoj Svetosti za Vaš osobni liturgijski primjer koji dajete Sveopćoj crkvi. Vi ste istinski 'homo liturgicus' čija ljubav za svetu liturgiju oduševljava; ona jasnije od riječi poučava o središnjem značenju liturgije u životu Crkve.

2. zahvaljujemo Vašoj Svetosti za Vaš dar koji ste darovali Crkvi godine 2007.; motuproprij 'Summorum Pontificum'. On je od 2007. godine donio mnogo plodova, među ostalim veće jedinstvo u Crkvi Kristovoj i obuhvatnije obogaćenje liturgijskoga života Crkve.

3. sa žalošću gledamo nastavljanje i pravi otpor protiv provođenja motuproprija 'Summorum Pontificum' u mnogim dijecezama, i od mnogih članova hijerarhije, što prouzrokuje patnje i zabrinutost mnogim Kristovim vjernicima te znači zaprjeku pravom pomirenju unutar Crkve.

4. sa zabrinutošću primjećujemo znakove koji upućuju da se predstojećim pojašnjenjem motuproprija 'Summorum Pontificum', ono što ste zakonito u njemu ustanovili, na neki način, želi oduzeti i spriječiti široku primjenu u duhu velikodušnosti što ste tako rječito objasnili u popratnom pismu tom motupropriju: 'Otvorimo velikodušno svoja srca i napravimo mjesta za sve što sama vjera dopušta.'

5. izražavamo našu ozbiljnu zabrinutost da će restriktivne mjere u Crkvi izazvati skandal, razjedinjenost i patnju te osujetiti pomirenje koje tako ozbiljno želite, kao i omesti daljnju liturgijsku obnovu i razvoj u kontinuitetu s tradicijom, što već predstavlja veliki plod Vašeg pontifikata.

6. iskazujemo našu nadu, našu želju i našu ustrajnu molbu da ne bude dopušteno, da dobro koje je Vaša Svetost osobno pokrenula motuproprijem 'Summorum Pontificum', bude zaustavljeno.

7. obraćamo se djetinjim povjerenjem kao poslušni sinovi i kćeri Vama, Sveti Oče, i molimo Vas da žurno razmotrite našu zabrinutost i intervenirate ako držite potrebnim.

8. uvjeravamo Vašu Svetost u naše neprestane molitve, našu duboku privrženost i našu odanost."

Izvor: motuproprioappeal.com

četvrtak, veljače 17, 2011

U šumi kestena

1. Sjedi u ćeliji kao u raju;
2. baci iza sebe i zaboravi cijeli svijet,
3. pazi na svoje misli kao dobar ribar na ribe.
4. Jedan je put u psalmima; nikad ga nemoj ostaviti. Ako ti koji si došao u novačkom žaru ne možeš shvatiti sve, iskoristi svaku priliku da pjevaš psalme u svom duhu i da ih razumiješ svojim umom. Kad ti dođe rastresenost dok čitaš, ne odustaj, požuri da se popraviš usredotočujući se.
5. Iznad svega stavi se u Božju nazočnost sa strahom i trepetom, kao onaj koji stoji pred carem.
6. Isprazni se posvema od sebe,
7. i sjedi, zadovoljan milošću Božjom, poput pileta koje niti što okusi niti što pojede osim ako mu majka ne donese.

Tako glasi Malo pravilo sv. Romualda na kojem se nadahnjuju pustinjaci iz Garfagnane u Biskupiji Lucca (letak); odnedavno su otkrili da je klasična sveta misa zbog svoje kontemplativne dimenzije osobito bliska njihovu načinu života, tako da je služe dvaput tjedno; ne samo za svoju zajednicu, nego i za svoje svjetovne oblate.
Zajednica živi u marijanskoj Pustinji 'Gospe Pomoćnice od Minucciana', koja im je i dala ime. Smatraju se dijelom stoljetne tradicije pustinjaka koja je u Garfagnani živjela od kraja XVI. st. Eremitorij je svoj vrhunac na tom mjestu imao u XVIII. i XIX. st. Sadašnji 'fratello anziano', kako se naziva glavar zajednice, poznavao je zadnjega tamošnjeg pustinjaka, fra Marka koji je umro na Uskrsni ponedjeljak 1982. Preuzeo je njegov plašt i dalje nastavio tradiciju. To je još jedini nastanjeni od šesnaest okolnih eremitorija. Danas tu žive trojica braće od kojih je jedan svećenik. Mala zajednica slijedi pravilo svetog Benedikta u duhu kamaldulaca od Monte Corone, koje je oko 1500. utemeljio bl. Pavao Giustiniani kao reformu Kamaldulskog reda sv. Romualda (špilja sv. Romualda nalazi se u Limskom kanalu, a 2001. obilježena je tisućita obljetnica dolaska sveca u Istru).

Msgr. B. Tommasi kanonski je 11. studenog 1994. potvrdio pustinjačku zajednicu kao mušku nekleričku zajednicu. Kongregacija kamaldulskih pustinjaka od Monte Corone prihvatila ih je 10. listopada 1997. u duhovno zajedništvo. 'Monasi se zovu monasima jer danju i noću razgovaraju s Bogom i u osami razmišljaju o Božjim stvarima, ali na zemlji ne posjeduju ništa'; tako pustinjaci govore o sebi.

Molitva

Molitva zauzima velik dio dana i noći. Početak je dana u 3,45 sa svetim oficijem. Zajednička i pojedinačna molitva se izmjenjuju tijekom sedam do osam sati (brevijar, sv. misa, 'lectio divina', mislena molitva, krunica). Zajednica njeguje monaški časoslov i tjedno izmoli cijeli psaltir. U središtu je dnevna sveta misa, samoća, tišina, bratska ljubav kao i intelektualni i ručni rad.

Samoća i tišina

Pustinja leži udaljena dva kilometra od najbližega mjesta, usred šume kestena. Kako bi se naglasila pustinjačka značajka, večera svatko sam, a tako i četiri puta tjedno ručaju u vrijeme postova. Tijekom crkvene godine poste tri četrdesetodnevna posta.

Rad

Budući da je besposlica neprijateljica duše ('Regula Benedicti' 48, 1), kako piše sv. Benedikt, pustinjaci rade vlastitim rukama, već prema godišnjem dobu. U proljeće i ljeto obrađuju polja i povrtnjak, a ujesen i zimi na rasporedu je rad u šumi i s drvom.

Strogost

Život je obilježen skromnošću. Meso nije na tanjuru nikada u godini. Za postova se eremiti odriču i mlijeka, jaja i sira. Poste od 12. studenog do Božića, od Pepelnice do Uskrsa i od 20. kolovoza do svetkovine sv. Mihaela Arkanđela 29. rujna. U eremitoriju nema televizora niti radija, kao ni novina, interneta ili mobitela. Pustinjaci primaju dvije do tri osobe koje s njima rado žele podijeliti život u vjeri. Godine 1998. nastala je oko zajednice skupina oblata i oblatkinja, svećenika i laika koji osjećaju duhovnu povezanost sa zajednicom. Oblati duhovnost pustinjaka žive u okviru svoga života u svijetu. Za vrijeme svojih sastanaka s eremitima sveta misa se služi isključivo u izvanrednom obliku rimskog obreda.

O Presveta Djevice od Pomoći,
Majko Božja, Kraljice milostî,
odvjetnice grješnika,
utočište nevoljnika,
u svojoj velikoj blagosti
čuj naše molitve
i udijeli nam milost
da budemo u broju onih
koje ti ljubiš i čuvaš zapisane
u svojim djevičanskim grudima.
Očisti, o Djevice Bezgrješna
naše srce od svakoga grijeha...

Sastavljeno prema: Messainlatino.it
Slike: Romualdica


ponedjeljak, veljače 14, 2011

Očima redatelja

Kard. Brandmüllera smo spominjali u surječuju polemike sa snagama u Njemačkoj koje smjeraju k jednoj drugoj Crkvi, a nalaze se i u Središnjem povjerenstvu njemačkih katolika (ZdK). Prošloga mjeseca je u Rimu objavljena njegova knjiga razgovora s njemačkim režiserom I. Langnerom- koji je kao i kard. Brandmüller obraćenik s protestantizma na katoličku vjeru- pod naslovom Ateismo? No Grazie! Credere è ragionevole, njemački naslov glasi Vernünftig glauben. Ein Gespräch über Atheismus. Predstavljanju su nazočili bibliotekar Svete rimske crkve, R. kard. Farina i razni uglednici. O knjizi i drugim temama I. Langner je dao intervju, a ja sam izdvojio odlomke koji govore o tradicionalnoj misi, također kao pripremu za sljedeću nedjelju. Slika prikazuje kard. Brandmüllera na sv. misi u izvanrednom obliku rimskog obreda kod franjevaca Bezgrješne, 6. veljače ove godine. Njemu zdesna je oratorijanac U. M. Lang, auktor poznatog djela Okretanje prema Gospodinu koje su 2007. objavili i naši isusovci.

"Mojoj biografiji pripada činjenica da sam s osamnaest godina htio postati protestantski pastor. Čak sam bio na sjevernolapskom ('nordelbisch') kolegiju utemeljenom u tu svrhu ili da kažemo komunističkim rječnikom, bio sam evangeličko-luteranski kadar. Možda ćete se iznenaditi, ali sadašnji tzv. redoviti oblik sv. mise izvana se ne razlikuje posebno od luteranskog bogoslužja. Ovdje kao i tamo svećenik izlazi iz sakristije, ide k oltaru, okreće se puku i počinje govoriti. Više od deset godina sam bio kazališni režiser, a više od dvadeset i pet godina snimam dokumentarce, dakle, u prvom redu sam čovjek slike, a ono što u oba slučaja vidim, optički se uopće ne razlikuje.

Potpuno je drugačije u izvanrednom obredu. Kad sam ga upoznao ovdje u Berlinu, u crkvi sv. Afre Instituta sv. Filipa Nerija, najprije sam bio prilično zbunjen. Ta stara sv. misa je nešto potpuno drugačije. Kad je se samo pogleda- ne mora se ništa razumjeti- odmah sam kao obraćenik i bivši luteran shvatio: ovdje se događa nešto potpuno drugo, nego kod protestanata. Potpuna mi je zagonetka zašto se ovo jedinstveno katoličko obilježje napustilo; ali to je druga tema. Međutim, kao strastvenom čitaču dolazi mi na pamet još ovo: uzmite u ruke 'Uliksa' J. Joycea i otvorite samo prvu stranicu. Bez poznavanja tridentske mise razumijete samo polovicu. Sve što B. Mulligan radi u dublinskom tornju odnosi se na staru katoličku misu. Njegova prva rečenica glasi: 'Introibo ad altare Dei'! Ne moram ni spominjati uglazbljene Mozartove mise itd. I njih treba shvatiti u skladu i suradnji s izvanrednim obredom. U redovitom to postaje koncert s misnom pratnjom. Ljudi sjednu i slušaju. Kao u filharmoniji.

Primjećujete, dakle, da sam oduševljen motuproprijem 'Summorum Pontificum'. On otvara put. Ponovnim oživljavanjem drevne mise Katolička crkva prihvaća blago koje svojim unutarnjim utjecajem pokazuje put u budućnost ispunjen zadivljenošću. Njeno lice, takoreći, sja u obilju i ljepoti, čega se ne smije odreći. Vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću možemo kazati da onima koji posjećuju takve mise, neće pasti napamet gluposti u koje redovito upadaju dame i gospoda iz ZdK."

Izvor: summorum-pontificum.de (27. I. 2011.)
Slika: Messainlatino.it

nedjelja, veljače 13, 2011

Prvi susret s TLM

Od sljedeće nedjelje se, zahvaljujući Papi i Tominom trudu, klasična ili tradicionalna sv. misa u velikom stilu vraća u našu domovinu. Izabrao sam, nadam se, prikladan članak- jedna djevojka pripovijeda kako je njena prijateljica doživjela svoju prvu tradicionalnu (tihu) misu.

"Još jedna nadopuna o mojem putovanju u Rim, ili bolje rečeno o jednom čudesnom iskustvu s kojim je povezana spoznaja da sam potcijenila djelovanje drevne mise. Naše zadnje večeri u Rimu, šetale smo pored Tibera i prema crkvi 'Ss. Trinità dei Pellegrini'. Ne samo zato da vidimo poznatu sliku G. Renija. Prijateljici s kojom sam putovala toliko sam često pričala o staroj misi da je postala znatiželjna. Međutim, razmišljala sam: ona nije učila latinski, obrazovanje joj je više prirodoslovno, ne bavi se liturgijskim pitanjima. Hoće li joj što značiti tiha misa? Bez lijepog gregorijanskog pjevanja koje gotovo svakoga dirne i pokrene. Samo svećenik i ministrant okrenuti oltaru tiho govore. Klečale smo, a ja sam oprezno i pomalo uplašeno pogledala sa strane da vidim lice moje prijateljice. Izgledala je usredotočeno. Kad smo izašle iz crkve, bila je na rubu suza jer je sve bilo tako svečano, tako dostojanstveno, tako dirljivo. Vjernici su bili tako tihi i pobožni, a latinski koji nije znala, dirnuo ju je na drugoj, dubljoj razini. Ništa joj pri tom nije bilo strano niti odbojno, a ja sam u tom trenutku shvatila nešto važno; ne treba čitati nikakve knjige da bi se išlo na staru misu, niti treba pripadati nekoj posebnoj frakciji u Crkvi, niti biti nostalgičar, ni avangardne samosvijesti. Stara misa je tu za sve, a ne samo za učene. Jednako za osjećajne mlade žene, jednostavne ljude i djecu. Bog je svakom dao osjećaj za sveto, pa i kad je taj često rasut. Ljepota se svakomu daje, ono što je uvijek bilo vrijedno, jest i bit će, ne mora se nikomu objašnjavati. Jedino što sprječava pristup je, nažalost, široko rasprostranjeno neprijateljstvo prema tradicionalnom obliku. Tko voli drevnu misu ne smije se izolirati, to bi bilo sebično. Mora to blago podijeliti s drugima."

Izvor: Literatur und Leben
Slika: Orbis Catholicus Secundus

srijeda, veljače 02, 2011

Čežnja za nebeskom liturgijom

Sve više je članaka i reportaža koje govore o redovničkim zajednicama koje nakon Papina motuproprija Summorum Pontificum otkrivaju tradicionalnu liturgiju. Kako se na blagdan Svijećnice slavi i Dan posvećenog života, izabrao sam intervju s poglavaricom švicarske kontemplativne zajednice sestara sv. Klare koja otkriva zašto su se odlučile na taj korak.

"'Mi smo mala franjevačka kontemplativna sestrinska zajednica koja živi po pravilu sv. Klare Asiške. Na srcu su nam radost naše vjere i povezanost sa Svetim Ocem.
Liturgiju slavimo u izvanrednom obliku rimskog obreda.
Nastale smo 1992., a crkveno priznanje kao ustanove posvećenog života (samostan dijecezanskog prava) dao nam je 2000. baselski biskup.
Naša glavna zadaća je veličanje Boga po liturgiji, molitvi časova i osobnoj molitvi.
Život u klauzuri nam omogućuje pripadajuću povučenost kao i otvorenost za našu braću.' (Citat s internetske stranice samostana)

- U jednom novinskom članku nedavno je uporabljena formulacija 'pustolovina koja se zove tradicija'. Put kojim ide Vaša zajednica zasigurno je pustolovan, međutim, istovremeno je težak i tegoban. Kako gledate na prve korake Vašeg samostana na novom putu?

Ne smatramo da je naš put 'tradicionalnog' samostana tako pustolovan, u preko dvije i pol godine smo već urasle u tridentski oblik svete mise u koju su nas uveli jako dobri svećenici, koji su nas naučili da taj oblik sve dublje cijenimo i ljubimo. Budući da se svaka sestra složila s tim korakom, nije bilo rascjepa u jednistvu, nego samo zajedništvo koje sve više produbljujemo studijem i predavanjima.

- Koja je to odlučujuća točka zbog koje ste se vratili tradiciji u liturgiji i molitvi?

Čežnja da naše mistično zaručništvo s Kristom sve dublje živimo i da na svetoj misi osjetljivije sudjelujemo u nebeskoj liturgiji, stalno nas je ponovo vodila prema kontaktu s tridentskom liturgijom. Usto smo godinama imali ispovjednika iz jedne tridentske zajednice koji je za nas bio pravo obogaćenje. Tako da nismo imali krzmanja i rado smo prihvatile kad nam je to ponudio jedan svećenik odan izvanrednom obredu. I to je bio početak! Kao kontemplativna zajednica iznad svega cijenimo tišinu i mir za vrijeme žrtve i pretvorbe te primjetnu uzvišenost otajstva.

- Kako je povratak tradiciji djelovao na zvanja, nove ulaske u samostan? Je li mladež tim novim smjerom zastrašena ili je privlači?

Prema našem iskustvu mladež je vrlo otvorena i poučljiva te se rado upuštaju u novo, nepoznato, ako osjećaju dubinu toga. Tako da kod skupina mladeži koje nam dolaze nema nikakvoga problema s 'novim' oblikom. Jedna od tih mladih žena započela je 24. travnja 2010. novicijat. Iako joj je izvanredni oblik bio nepoznat, brzo je prepoznala njegovo bogatstvo i prihvatila ga. U već opstojećim tradicionalnim krugovima donedavno nismo bile poznate, pa s njihovom mladeži još nemamo iskustva.

- Kako Vas susreću subraća i susestre Vašega vlastitoga reda, ali i drugih zajednica, odnosno ostali svećenici i biskupi od Vašeg povratka tradiciji?

Još prije prihvaćanja izvanrednog oblika rimskog obreda slavili smo svetu misu prema normama Crkve. Zadržale smo veliki oltar, primale pričest na usta i skrbile za latinski u liturgiji. Tako da u odnosu na to za nas nije nastala nova situacija. Kad se jedna zajednica odluči na hod s Kristom i želi biti u srcu Crkve, mora računati i na patnju.

- Kako reagiraju vjernici (=laici) u Vašoj okolini?

Za one koji dolaze na misu u početku je bilo neobično. Neki su otišli, drugi su došli i razvila se jezgra. U našem krugu prijatelja neki su uzeli nešto odmaka.

- Put koji ste si zadale je dug. Što Vam trenutačno nedostaje? Što bi mogli vjernici, prijatelji i podupiratelji učiniti da Vam olakšaju?

Kako velite, put je dug. Kad bih smjela napraviti popis želja za budućnost, bio bi baš dug! Najviše bih željela porast zvanja za naš samostan da zajednica ojača. Za samostan bi bio od pomoći širi krug poznanika. Kad se napusti stara domovina, nije lako stići u novu. Treba postati poznat i priznat. To je duži proces kod kojega nam možete pomoći jer mi vodimo povučen život. Zahvalni smo Vam ako nas nosite u molitvi i date nam osjetiti da nismo same. Bog Vam platio!

- Što je prema Vašem viđenju najvažnije da Crkva na njemačkom govornom području otkrije bogatstvo vlastite liturgijske i duhovne tradicije?

Najvažnijim mi se čini postojanje mreže na njemačkom govornom području gdje se slavi i živi tradicionalna liturgija. Vjeru treba produbiti i učvrstiti ponudama uvođenja u liturgiju i susretima nakon svete mise. Važnom mi se čine izvjesna otvorenost prema onima koji traže jedno produbljenje, kako bi i oni u tradicionalnoj liturgiji mogli pronaći izvor radosti i mira. Želim Vam svima u tomu obilje Božjeg blagoslova!

Vaša s. Mirjam od Predragocjene Krvi"

Izvor i slika: Pro Missa Tridentina

utorak, veljače 01, 2011

Samoposluga

U Njemačkoj ne prestaju žalosne polemike oko celibata. Biskup Mainza, kard. Lehman javno je kao gost komentator u novinama 'Vjera i život', napao kard. Brandmüllera. Tekst je objavljen i na stranici njegove biskupije. Naime, zasramio se tona pisma kard. Brandmüllera, a istodobno nije našao niti riječi kritike na račun pokretača kampanje protiv celibata, nego ih je istaknuo kao zaslužne političare. Posebno su mu zasmetale riječi kard. Brandmüllera da zahtjev za ukidanjem beženstva za svećenike vodi k 'drugoj Crkvi' i da znači njemački 'poseban put'; iako su se sami potpisnici izjasnili za 'regionalno izuzeće za Njemačku'. Lehmann je 'duboko razočaran' stilom kard. Brandmüllera kojim se obraća 'drugom auktoritetu u našoj zemlji'. Nije propustio podsjetiti kako se i sâm uvijek zalagao za razmišljanje o novim načinima za pristup svećeništvu kao i za 'otvorenu i iskrenu' raspravu o ovoj temi. Međutim, II. vatikanski koncil se izričito izjasnio za celibat. Kako to da se oni koji se zalažu za 'bezuvjetno' i 'neograničeno' pridržavanje Koncila nisu toga sjetili, a napadali su čak i Papu da ide protiv Koncila? Ne biste vjerovali tko je ustao u obranu Koncila: "Političari CDU-a koji velikim dijelom pripadaju Središnjem povjerenstvu njemačkih katolika (ZdK), 21. siječnja su svojom izjavom pokrenuli diskusiju u medijima koja dovodi u pitanje celibat. Kao poglavar distrikta Piova bratstva u Njemačkoj moram sa zaprepaštenjem ustanoviti da se kod ovoga postupka radi o izravnom prijestupu protiv zaključaka II. vatikanskog koncila. U dekretu o svećeničkoj izobrazbi 'Optatam totius', od 28. listopada 1965. stoji: '10. Neka se bogoslovi, koji prema svetim i čvrstim zakonima svoga vlastitoga obreda slijede poštovanja dostojnu predaju svećeničkoga celibata, brižno odgajaju za taj stalež u kojem, odričući se bračne zajednice radi Božjega kraljevstva (usp. Mt 19, 12), prijanjaju uz Gospodina nepodijeljenom ljubavlju, što vrlo dobro odgovara Novom savezu; neka svjedoče o uskrsnuću budućeg svijeta (usp. Lk 20, 36) i primaju najprikladniju pomoć za trajno ispunjavanje one savršene ljubavi po kojoj će u svećeničkoj službi moći svima biti sve. [...] Bogoslovi neka na dužan način upoznaju dužnosti i dostojanstvo kršćanskoga braka, koji predstavlja ljubav između Krista i Crkve (usp. Ef, 5, 32 i dalje); neka, međutim, dođu do spoznaje izvrsnosti Kristu posvećenog djevičanstva tako da se cjelovitim predanjem duše i tijela posvete Gospodinu nakon zrelo promišljenog i velikodušnog izbora. Neka se upozore na opasnosti koje, osobito u suvremenom društvu, prijete njihovoj čistoći; neka potpomognuti prikladnim božanskim i ljudskim sredstvima nauče tako prihvatiti odricanje od ženidbe da njihov celibat ne samo da ne bi nikako štetio njihovu životu i radu nego da, štoviše, sami postignu još veću vlast nad svojim duhom i tijelom, napredak u punijoj zrelosti i savršenije shvate blaženstvo evanđelja.' (Iz: 'Optatam totius', IV, 10) Potičem, stoga, političare CDU-a kojih se to tiče, kao i Središnje povjerenstvo, da se neodložno pridržavaju propisa II. vatikanskog sabora i povuku svoju inicijativu. Onaj tko pri svakoj diskusiji o crkvenoj tradiciji zahtijeva potpuno priznavanje Koncila, mora se toga također sam pridržavati. Dok je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. trajno ukazivalo, da treba poboljšati jedino one dijelove Koncila koji stoje u suprotnosti prema tradiciji, ZdK upravo djeluje po mentalitetu samoposluge. Nadaje se dojam da se Koncil degradira na razinu buffeta dekretâ; što komu paše, za tim poseže, a ostatak vraća u 'rimsku kuhinju'. Jedna tako subjektivna metoda ne može biti temelj za ozbiljan teološki dijalog. p. F. Schmidberger poglavar distrikta" Izvor: Piusbruderschaft