utorak, prosinca 29, 2009

Sv. Toma Becket

Ime ovoga sveca, čiji nam je blagdan donio lijepe vijesti, nosi jedna mala zajednica svećenika koja djeluje u Belgiji i u Francuskoj; Bratstvo sv. Tome Becketa. Nastalo je 1988. godine kada su ga osim utemeljitelja, danas moderatora, o. Jeana Pierrea Gaca činila još trojica članova. Iako je utemeljitelj pripadao francuskoj biskupiji Blois, tamo nije naišao na razumijevanje, pa se bratstvo moralo preseliti u belgijsku biskupiju Namur gdje je 1995. i potvrđeno kao zajednica dijecezanskoga prava. Članovi družbe vode skautski pokret, organiziraju duhovne vježbe za mlade i njihove obitelji te šire bogatstvo izvanrednog oblika rimskog obreda.

Povodom Pavlove godine bratstvo je hodočastilo u Rim, 21. siječnja 2009., gdje ih je pozdravio Sveti Otac Benedikt XVI. i udijelio im apostolski blagoslov.

Danas djeluju na dva mjesta u biskupiji Blois, zatim u biskupiji Fréjus-Toulon i u biskupiji Namur, vode ukupno tri župe. Članovi nisu redovnici, nego svećenici koji žive u zajednici. U bratstvu je trenutačno trinaest svećenika i četiri sjemeništarca. Habit im je boje nade, tamnozeleni, a sastoji se od tunike, pojasa i kapuljače. Laude, večernju i povečerje mole zajedno.

Sastavljeno prema: Divinas Vocaciones Religiosas, Zenit, Diocèse de Fréjus-Toulon
Slika: Divinas Vocaciones Religiosas

petak, prosinca 25, 2009

Narodi nam se Kralj Nebeski



Svim čitateljima ovog bloga želim sretan i blagoslovljen Božić!
Zahvalimo novorođenom Kralju što je sačuvao Papu i pomolimo se za ozlijeđenog kardinala Rogera Etchegaraya!

četvrtak, prosinca 24, 2009

Slonovi

Na stranici Nadbiskupije Colombo nalazi se zanimljiv članak o seriji napada slonova u indijskoj državi Orissi u kojoj su se prošloga ljeta dogodili strašni progoni i ubojstva kršćana, zvuči poput neke biblijske pripovijesti.

"U srpnju 2008. izbili su teški progoni kršćana u indijskoj državi Orissi. Dvadesetdvogodišnja redovnica izgorjela je kada je razjarena rulja spalila sirotište u selu Khuntpali u distriktu Barhgarh, drugu redovnicu je banda silovala u Kandhamalu, svjetina je napadala crkve, palila vozila, razarala kuće kršćana, a o. T. Chellen, ravnatelj pastoralnog centra kojeg je raznijela bomba, jedva je umaknuo masi hindusa koja ga je htjela spaliti. U konačnici je bilo više od 500 ubijenih kršćana, a ranjenih i onih koji su ostali bez krova nad glavom, jer su im domovi spaljeni, bilo je na tisuće. No, nedavno se u Orissi zbio čudan i dramatičan događaj o kojemu ljudi govore i nad kojim se čude.

Ovih mjeseci, krdo divljih slonova počelo je rušiti sela u kojima stanuju neki od najžešćih progonitelja kršćana u proteklo vrijeme. U jednom selu, iz kojega su kršćani prošloga kolovoza morali pobjeći pred prosvjednicima kako bi spasili svoje živote, pojavilo se krdo slonova iz okolne džungle, upravo godinu kasnije, u srpnju 2009., na dan prošlogodišnjeg napada.

Slonovi su najprije napali drobilicu kamena čiji je vlasnik kolovođa progonitelja, a zatim su mu razorili kuću i imanje.

Stotine seljana su se morale skloniti u kampove u Orissi nakon ponovljenih napada slonova.

Zadnjih je tjedana sedmero ljudi ubijeno, a nekolicina je ranjena u napadima krda od 12-13 slonova u distriktu Kandhamal.

Predstojnik distrikta K. Kumar kaže da je tim napadima pogođeno preko 2500 ljudi iz 45 sela.

Međutim, nejasno je zašto je to krdo migriralo iz rezervata Lakheri u susjedni distrikt. K. Kumar kaže da su slonovi putovali oko 300 km do Kandhamala, i da su čak ušli u grad. Stručnjaci koji se brinu o divljim životinjama bili su na mjestu napada i pokušavaju doznati zašto su slonovi izašli iz rezervata. Seljani kažu da su slonovi napali njihovu okolicu u krdima, izazivajući tako veliku štetu.

Znakovita činjenica je da su slonovi divljali po nekršćanskim kućama, uništavajući vrtove i birajući kuće progonitelja, dočim su kršćanske domove ostavili netaknute.

Ti su se čudni napadi proširili, i prema izvješću, slonovi su već uništili više od 700 kuća u 30 sela, ubivši pri tom petero ljudi. Nitko u okolici nije nikada vidio niti mogao zamisliti jedinstvenu pojavu krda divljih slonova kao što je ova. Ti slonovi nisu obični; čini se kao da imaju neku misiju.

Uobičajeno, prvo ulaze u selo manji slonovi, kao da ispituju teren. Zatim se pridružuje većina krda, i najveći slon koji dovršavaju posao.

Suradnik ministarstva u Indiji izjavljuje: "Mislimo da bi se moglo raditi o osveti za krv mučenika. Među lokalnim je svijetom zavladao strah Božji, pa te slonove zovu 'kršćanskim slonovima'".

S malom vladinom pomoću seljani su blokirali ceste. Slonovi su razorili usjeve i određene kuće, ali i dužnosnici su bespomoćni. Nema trajnog staništa slonova u Sundargarhu. Dolaze iz Bihara, Chhattisgarha i Jharkhanda gdje su im staništa smanjena, ali nije jasno kako i zašto su slonovi stigli u Orissu."

Izvor: Archdiocese of Colombo

srijeda, prosinca 23, 2009

Dan za danom

Voditelj teološke komisije Piova bratstva u doktrinalnim razgovorima sa Svetom Stolicom, biskup Alfonso de Galaretta iznio je na propovijedi u La Reji, 19. prosinca 2009., prigodom ređenja đakona i svećenika Bratstva, svoja zapažanja o aktualnom dijalogu. Glavne naglaske iz propovijedi prenosi NLM.

"1. Ishod prvoga susreta je bio pozitivan.
2. Utvrđeni su agenda i metoda diskusije.
3. Teme su doktrinalne naravi, isključujući pitanja koja su u svezi s kanonskom situacijom Piova bratstva.
4. Zajednička doktrinalna referentna točka je Učiteljstvo prije Koncila.
5. Razgovori slijede strogu metodu: iznese se problem; strana koja ga je iznijela pošalje dokument u kojemu objašnjava dvojbe. Sveta Stolica pismeno odgovara, nakon što prije toga savjetnici komuniciraju putem e-maila. Kod sljedećeg se susreta raspravlja o problemu.
6. Obje strane sve sjednice registriraju i snimaju.
7. Zaključci svake teme podnose se Svetom Ocu i generalnom superioru Piova bratstva.
8. Učestalost susreta ovisi o tomu je li tema nova ili je se o njoj već raspravlja. U prvom slučaju su susreti svaka tri mjeseca, a u drugom svaka dva. Sljedeći se susret planira za sredinu siječnja.
9. Zastupnici Svete Stolice "su ljudi s kojima se može razgovarati", govore "istim (teološkim) jezikom kao i mi" (što vjerojatno znači da su tomisti).
10. Neke od tema koje je biskup spomenuo u homiliji, ne iscrpljujući sve, su:
a) Učiteljstvo Koncila i poslijekoncilsko
b) koncilska liturgijska reforma
c) ekumenizam i međureligijski dijalog
d) papinski auktoritet i kolegijalnost
e) sloboda savjesti, sloboda religije, sekularizam i socijalno kraljevstvo Isusa Krista
f) ljudska prava kao i ljudsko dostojanstvo prema učenju Koncila

Biskup je potvrdio da su rezultati prvoga susreta bili dobri, u usporedbi s prijašnjom suituacijom. Strane su govorile potpuno slobodno i jedino o doktrinalnim pitanjima u tomističkom teološkom okviru.

Nitko ne može predvidjeti što će biti u budućnosti. Ide se dan za danom, kako nalaže razboritost i prema duhu Evanđelja."

Izvor: NLM

utorak, prosinca 22, 2009

Božanska Pastirica

U subotu, 19. prosinca papa Benedikt XVI. je potvrdio herojske krjeposti i čudesa koja su se dogodila zagovorom slugu Božjih ili blaženika. Među njima su se našla i dvojica kapucina, svećenik Josip Tous y Soler i časni brat Leopold iz Alpandeirea. Prvi je utemeljitelj redovničke kongregacije, a drugi je Granadom skupljao milostinju, o toj službi više možete pročitati na stranicama hrvatskih kapucina. Braća koja su služila na takav način svojim su primjerom pobožnosti, skromnosti i siromaštva stekla veliko poštovanje među narodom, to je vidljivo na primjeru brata Leopolda na čijoj se beatifikaciji, koju će predvoditi kardinal Seán O'Malley, očekuje preko 300 000 hodočasnika [dodano 22. IV. 2012.: Svetog Oca je na beatifikaciji ipak zastupao prefekt Kongregacije za kauze svetih, a nazočilo je od 60 000 do 120 000 vjernika]. Razlog što spominjem ovu dvojicu subraće je njihova pobožnost prema Gospi koju su častili pod naslovom Majke Božanskog Pastira, odnosno Majke Dobrog Pastira. Na španjolskom govornom području jednostavno je zovu Divina Pastora (de las Nuestras Almas), Božanska Pastirica (Naših Duša). Jedna takva slika A. M. de Tovara nalazi se otpočetka ovoga bloga na vrhu kao zaštitnica.

Gospa se kao pastirica pojavljuje i u životu slavnog utemeljitelja Bolničkoga reda, sv. Ivana od Boga kada ga je spasila nakon jednoga pada s konja. Njemu možemo pridružiti i druge poput Marije iz Agrede, sv. Petra Alkantarskog... Ipak, ta je pobožnost na poseban način povezana s kapucinima. Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1703. fra Izidor iz Sevilje imao je nadahnuće ili viđenje Blažene Djevice Marije odjevene u skromnu pastirsku odjeću. Dao je naslikati sliku koja je prikazuje kako ju je vidio; sjedi pod jednim stablom, a ovce joj donose ruže koje simboliziraju Zdravomarije. Kad se ovca (duša) nađe u opasnosti od vuka (neprijatelja) iz njenih usta izlazi Ave Maria, a s neba se pojavljuje sv. Mihael Arkanđeo s mačem i oslobađa je, to je prikazano u desnom kutu. Poruka slike je dakle, vrlo jasna i dojmljiva, pa je takav prikaz Blažene Djevice ubrzo postao omiljen u puku. Uobičajene su i slike Gospe Pastirice s Malim Isusom, poput ove.

U drugoj polovici XVIII. st. širio je ovu pobožnost poznati propovjednik bl. Didak iz Cádiza, kojega stoga smatraju drugim auktorom ove pobožnosti, a u XIX. st. sluga Božji Stjepan iz Adoáina, oba kapucini. Papa Pio VI. je odobrio liturgijsko slavlje blagdana Majke Božanskoga Pastira svim španjolskim kapucinima. Pio VIII. je proširio blagdan na redovnike alkantarince, Kraljevstvo Dviju Sicilija i neke talijanske biskupije. Majku Dobroga Pastira kapucini i danas štuju kao zaštitnicu svojih misija, a 2003. godine, o jubileju tri stoljeća ovoga naslova Blažene Djevice Marije, general Reda manje braće kapucina, J. Corriveau je objavio prigodno pismo. Blagdan se slavi u subotu prije nedjelje Dobrog Pastira.

Postoji nekoliko kongregacija redovnica, ne samo franjevačke tradicije, koje u svom imenu imaju ovaj naslov. Također i brojne bratovštine s vrlo kićenim imenima poput Prvotne, kraljevske, svijetle, časne, franjevačke i gorljive bratovštine stada Božanske Pastirice Naših Duša, Presvete Marije, Cesarice neba i zemlje i svete Marine djevice i mučenice. Možete pogledati i azuleje koje joj podižu ove bratovštine.

Među štovateljima Božanske Pastirice su pored navedenih još i alkantarinka sv. Marija Franciska od Pet Rana, bl. Marcelo kardinal Spínola y Maestre, bl. Jakov Alberione i mnogi drugih. Molitvu Majci Dobroga Pastira mogli smo čuti i od pape Benedikta XVI.

Nekoliko primjera na hrvatskom jeziku gdje se susrećemo s ovim Gospinim naslovom: 1, 2, 3, 4.

Na koncu kratka molitva:
Medaljica Božanske Pastirice koju je nosio fra Leopold


Božanska Pastirice Naših Duša, po sinovskoj i nježnoj pobožnosti koju ti je iskazivao fra Leopold, dostoj se zagovarati nas pred Presvetim Trojstvom i zadobiti nam milosti koje te molimo. (Tri Zdravomarije).

Slika: Cantillana y su Pastora

utorak, prosinca 01, 2009

Tješiteljice

Postoji mnogo redovničkih zajednica koje se nadahnjuju na životu bl. Karla od Isusa ili Charlesa de Foucaulda, čiji je danas spomen. O jednoj sam već pisao, danas nešto o redovnicama nastalim 1989. u biskupiji Fréjus-Toulon, punim imenom Male sestre tješiteljice Srca i Lica Isusova. Utemeljiteljica je Janja od Isusa, zajednica je kontemplativna, ali po uzoru na bl. Karla otvorena apostolatu- rad s vjernicima svih dobi, pohodi bolesnima i starima, duhovni susreti, hodočašća i sl. Same se opisuju kao "misionarske koludrice". Vlastita im je karizma svakoga trenutka tješiti Srce i Lice Isusovo; te slike nose i na habitu kao znakove Njegove ljubavi i patnje.

Osobitost im je što su od vremena svoga osnutka provodile ono što bismo danas nazvali "reformom reforme". Gregorijansko pjevanje na misi, svećenik ad orientem, pričest klečeći i općenito smisao za svetost i dostojanstvo obreda. Časoslov mole na latinskom, a svakoga dana izmole čitavu krunicu i imaju sat klanjanja pred Presvetim Oltarskim Otajstvom; pobožnosti koje nije izostavljao ni bl. Karlo. Sestre također vole i izvanredni oblik rimskog obreda; zbog prepoznatljivoga habita lako su uočljive na različitim tradicionalističkim događanjima, poput poznatoga hodočašća u Chartres.

Kako nasljeduju život svete nazaretske obitelji, nastoje živjeti od vlastitoga rada; izrađuju različite nabožne predmete poput barjaka, krunica, ikona, a u Francuskoj su poznate po narukvici s natpisom "qfjamp" početne riječi od- Što bi Isus učinio na mome mjestu. Natpis ima veze s bl. Karlom koji je napisao: "U svakoj se stvari pitaj: 'Što bi učinio Gospodin?' pa to učini. To je tvoje jedino pravilo, savršeno pravilo."

Uobičajen im dan izgleda ovako (1 znači jedan u noći, tada ustaju):

1 matutin
6 jutarnja
6.45 prvi čas
8.15 treći čas
8.30-9.10 misa
9.15 prva krunica
12 šesti čas
15.00 druga krunica, deveti čas
18.45 treća krunica
19 večernja
20.45 povečerje

nedjeljom:
9.30h misa
17 pjevana večernja
17.30 blagoslov Presvetim

Možete pogledati i video o ovoj zajednici.

Slike: Divinas Vocaciones Religiosas